Izmještena sjećanja
Htjela ja da budem overemocionalna, iako mi to ne pristaje uz nove sunčanice.
-Prvi put kada smo pili kavu, sjedili smo za ovim stolom.-kažem sjetno.
-E, nismo.-kaže on.-Sjedili smo za onim stolom.
-Ah, da, doista. U svakom slucaju, cekala sam te ispod ovog drveta.
-Nisi. Čekala si me ispred onog drveta.
-Zar je uopšte važno?-odustala sam dostojanstveno. Jedan muskarac poput njega ne bi trebao imati bolje pamćenje od žene poput mene.
-Naravno da je važno. Na kraju će ispasti da smo se upoznali na drugoj kraju grada.
Šutim.
-Super!-obradova se on.
-Super: šta?-začudim se.
-Volim kada te ostavim bez teksta.
-I ja isto.
Aha. Stvarno volim. NIje šala.
U tim rijetkim prilikama kada mene neko dočeka sa spremnim odgovorom, budem iznimno zadovoljna.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 5 ) | Pošalji komentar
a jes' ti dobro pogledala to drvo - da nije možda...ma neeee...neću sad još i ja da pogoršavam stvar, ipak je sigurno ono prvo drvence..:)))))
Nekako... kao da si vreme uzalud potrošila...
Opet sam promašila temu :)
@bejbi, ma slatkis moj. :)
@elfhis, ne, nimalo. To je ono najgore.
