Nocas bih htio
da napisem nesto
o jednom
oblacnom danu
Nocas bi htio
da nacrtam
drvored stari
pored rijeke
Nocas bih htio
da cigancice slusam
kako pjevaju
na ulici za sicu
Nocas bih htio
da osjetim miris
kose slozene
kao palma
Nocas bih htio
da padne na mene
nekoliko
kapi kise
Nocas bih htio
da je dan
da nikada
vise ne dodje noc...
Evo o cemu se radi, danima zelim da napisem jednu pjesmu, obicno pisem pjesme onako u dahu,
izlaze rijeci nesvjesno. Cini mi se da su to pjesme koje mogu cak da vide buducnost. Obicno je tu neki smisao koji se odmah i ne vidi. Ponekad samo, pisem pjesme danima, vodim racuna o svakoj rijeci,
svakom redu. To je vec kao slaganje mozaika i ako se sve slozi dobro, onda je to savrsena pjesma.
Elem da ne gnjavim mnogo, zelim da napisem jednu takvu savrsenu, sve je u glavi, osim rijeci.
Ovo su samo trenutno stihovi koji opisuju tu zelju i ja znam da cu to jednoga dana da napravim,
a ne znam sta ce biti sa mnom.
