Iznad glave albatros nepomicno stoji u zraku
I duboko ispod kortljaju se talasi
u lavirintu koralnih supljina
Eho udaljenog vremena
dolazi ostavljajuci trag na pijesku
I sve je zeleno i pod vodom

I niko nas ne zove sa kopna
I niko ne zna gdje, ni zasto
Ali nesto pokrece i nesto pokusava
I pocinje da se penje ka svijetlu

Kao kad nepoznati ljudi prelaze ulicu
I slucajno se dva pogleda sretnu
I ja sam ti, i sta vidim to sam ja
I uzmem te za ruku
I vodim te kroz zemlju
Da mi pomognes da razumijem sto najbolje mogu

I niko nas ne zove da krenemo
I niko nas ne prisiljava da oborimo pogled
I niko nista ne govori i niko ne pokusava
I oko sunca ne leti niko

A bez oblaka ti svaki dan dodjes na moje tek otvorene oci
pozivajuci me i dajuci snagu da se dignem
A kroz prozor na zidu
dolaze talasi na krilima sunca
Kao milion sjajnih ambasadora jutra

I niko mi ne pjeva uspavanku
I niko me ne tjera da zatvorim oci
I ja otvaram prozor siroko
I zovem te preko cijelog neba ...

***
 
***