Njen osmjeh mi znaci nesto beskrajno
Na uspomene iz djetinjstva me podsjeca
Kada je sve bilo cisto kao vedro nebo plavo

Njeno lice ne vidim bas cesto
Ali me vodi u to posebno mjesto
I da ga gledam predugo
Puko bih I zaplako

Slatka moja bebana
Slatka ljubavi moja

Njene oci kao gorska jezera
Sto ih plase kisni oblaci
Ne volim da ih gledam
kad vidim u njima imalo boli

Njena kosa me podsjeca
na sigurno I toplo mjesto
Kao dijete gdje sam molio
da pljusti I grmi
I da gledam sve sigurno

Slatka moja bebana
Slatka ljubavi moja


Gdje smo to mi
Gdje smo to sada mi
Gdje smo to mi
Slatka moja bebana

Slatka moja bebana
Slatka ljubavi moja

***


***
Jedna od najljepsih pjesama sa kraja osamdesetih koja je napisana u momentu i uvodni rif je odsviran kao zezancija, potpuno nesvjesno da ce to mozda biti nesto najbolje sto je napravio.
Kao i uvijek, genijalnost je u jednostavnosti, slicno rifu iz Smoke on the water ili uvodnim tonovima Betoneve pete simfonije...