~ Alhemicar ~
30/6/2008
Alhemicar

Sitno kamenje se bijeli
Na raskrsnicama malo trave
i crvenica se mrvi
Zuti cvijetovi, suvi
zamisljeni padaju...

Svjetlost kao paucina
tanka i prozirna
lijepi se po licu
koje gori kao lim
na krovu u podne...

Ponoc me stize
ne cuju se zvona
samo neki pisak
kao dobra zelja
naslonio se na rame...

Kisa nece pasti
jedino rosa u zoru
ako ne klonem
na odsjaju jutra
dok alhemicar
pretvara olovo u zlato...
Objavio Rosethorn u 15:50 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Lijepa Ti je Pjesma...
Ima u njoj mnogo Dubine!!!
Ćao!
Poslao Svemirko u 16:11, 30/6/2008 | Link | |
Hvala puno :-)

To je neko moje trenutno unutrasnje stanje, sa trenucima iz rane mladosti...
Poslao rosethorn u 16:43, 30/6/2008 | Link | |


Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se