~ Pjesma o danu ~
8/3/2008
Klize mi rijeci
kroz prste
kao glina
pored potoka,
kao ilovaca
po cizmama
se lijepe, rijeci
I brisem znoj
sa cela
sa drugom
stranom dlana
dok iz grla
izlazi
samo uzdah
glas da ne pustim
da sakrijem otkucaj
kao medo
kad te njusi
a opasnosti nema
sve je mirno
pahulje ne zure
lagano razgledaju
kao padobranac
kad pada u zito
u popodne
kasnog proljeca
skoro ce ljeto
i dan je dug
sjenke jos duze
pored puta
kupine prasnjave
slatke crne
Iznad Igmana
se zamutio zrak
uskoro ce rosa
da okvasi vlati
i iz zemlje
da progovore
mala bica
Ja se pitam
kakav je
ovo svijet postao
i zasto sam
uvijek zelio
da se rodim
mnogo prije
i da vremenu
ne pripadam
ovom sada
nego nekom
mnogo boljem
i da me bude
ptice u zoru
ispod tvoga
srca
sto su svile
gnijezdo svoje...
Objavio Rosethorn u 09:56 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar



Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]