~ Stara groblja... ~
3/1/2008
Ponekad me put navede na neka starinska groblja, vrlo rijetko, ali nigdje takvog osjecaja mirnoce, sa lisajevima koji prekrivaju kamene ploce, krstove i suvu travu koja i ne raste mnogo, nego takodje miruje.
Kad kazem kako volim da citam natpise, imena i godine iz davne proslosti, koji su ipak jos uvijek tu ostali na ovom svijetu, mnogi pomisle kako nisam normalan.  Jos ako ima malo vjetrica i crnogorice, vedar dan i sunce sa sjenama, predstavlja perfektan ambijent, pozoriste proslosti, price iz davnina, miris kamena...

****

Objavio Rosethorn u 13:35 | kategorija: Kontam nesto
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Uh, ne znam, nekako, ne volim groblja, nikako :(
Poslao Jasmin u 15:58, 3/1/2008 | Link | |
Pod tim kamenom počiva nečija radost
i nečija tuga.. treba imati poštovanja.
Poslao drvo u 16:14, 3/1/2008 | Link | |
Mislio sam na zaista stara groblja, duse su se smirile i tako i nama daju neko smirenje...
Ako zamislimo npr da dodjemo na mjesto staro hiljadu godina i vidimo da je jos uvijek tu, da vjecnost ipak postoji...
Mozda zvuci creepy, ali nije...
Poslao rosethorn u 09:52, 4/1/2008 | Link | |
Jedino ako su u pitanju prastara groblja, kao sto rece.
Poslao jelenaartpoezija u 06:18, 5/1/2008 | Link | |


Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]