Citajuci biografiju Leonarda Koena, saznao sam neke stvari, koje i nisam ocekivao. Znao sam od prije da je rodjen u Montrealu i da je netipicno karijeru pjevac poceo tek sredinom svojih tridesetih godina. Do tada je bio samo knjizevnik i pisao je pjesme i knjige, koje su osvajale nagrade, ali ne i citaoce, tako da uvijek u finansijskim problemima zapocinje jednu novu ili staru karijeru. Kako se uzme, i dalje je pisao stihove i pomalo knjige, ali tu je sada i njegov glas, koji se mijenja godinam i sa svakom popusenom cigaretom postaje dublji i oporiji. Za prave pjevace to bi ucinilo i stetu, ali posto Leonard nije pravi pjevac, sto je i sam priznao ironicnim stihovima o svom "zlatnom" glasu, pa cak i kada 1993 dobiva nagradu Juno, kao pjevac godine, izjavljuje da je to moguce samo da se desi u Kanadi, i tako tih 50-60 hiljada cigareta je napravilo jednu neponovljivu boju glasa.
Nego da se vratimo ne nesto drugo. Na pravilo tri stranice na dan, koje on sam sebi namece u periodima kada je pisao knjige, najcesce provodeci dane na grckom ostrvu Hydra, gdje je jedino prevozno sredstvo bio magarac.
U stvari iznenadilo me da je takav jedan boem i pjesnik bio tako disciplinovan i uredan u nekim stvarima. Znaci mora se napisati svaki dan tri strane, sto i nije toliko mnogo, mozda ni tako tesko, ako je Balzak pisao roman preko noci, ali ipak ako zamislilo sto dana po tri strane, za neka tri mjeseca, trebalo bi da se mnogo napise.
A nije to nesto mnogo, hej samo tri stranice na dan, ili da te tri stranice pretvorimo u nesto drugo, svako prema svojim zeljama, da svako nadje neke svoje tri stranice, necega...

A evo malo i slika sa Idre






Jednostavnost i mnogo svijetla, na posljednjoj slici je Merien, iz pjesme...