Jedna od mojih omiljenih pjesama Toma Waitsa, negdje osamdesetih sam kupio prvi put jednu njegovu kasetu, ne mogu se sjetiti tacno koji je to bio album, ali kaseta je bila na nekom velikom snizenju u lokalnom Foto-Optiku, a ja student, pa sam je kupio i ova stvar me osvojila na precac.
Pjesma je jako melodicna, ritmicna sa lijepom harmonikom…
Ovaj snimak je uzivo i nije bas tako impresivan kao studijski, a Tom pjeva svojim teskim glasom, ovu tesku pjesmu…

Moj vjerni drug ko pokisla kokos
u staroj kafani
nikad nije sanjao prije
nego sto je morao da ide
Dok zvono visi u tornju
stari ujak je zovno rundu
ne brinite zbog vojske
u hladnoj, hladnoj zemlji

Sad nemoj da si placljiva beba
puna je ostava drva
i ptica je na dimnjaku
i kamen u mom krevetu
Kad su svi putevi saprani
oni salju flasu pica u krug
i ja u narucju (ovde kaze wait in the arms, sto mislim da tu u stvari misli na sebe, Tom Waits)
hladne, hladne zemlje
hladne, hladne zemlje

Traka leprsa sa vrbe
i uzad od ljuljacke
I trnje sa kupina
siri se uz stranu kraj puta
dok nas macak spava na posti
I necemo nikada otici u grad
dok ne sahranimo svaki san
u hladnoj, hladnoj zemlji
hladnoj, hladnoj zemlji

Daj mi tu pusku staru
i metaka kutiju punu
da razvalim krov na stali
i skotrljam ga niz brdo
Da nalozim klavir
jer daleki trg samo je san
A skupa cemo lezati
u hladnoj, hladnoj zemlji
hladnoj, hladnoj zemlji
hladnoj, hladnoj zemlji

Mozes zvati policiju da dodje
samo ponesi Bibliju i konopac
I punu kutiju buntovnika
I komad sapuna
Naslazi pun gepek gumama
I spali ih sve
I ponesi koji dinar sa sobom bebo
u hladnu, hladnu zemlju
hladnu, hladnu zemlju

Skini limenog pijetla sa krova
i udri ga kamenom u glavu
prestani da pricas sa komsijama
dok svi ne pocrkamo
Cuvaj se moje naravi
i psa kojeg sam naso
baci sve prozore
u hladnu, hladnu zemlju
hladnu, hladnu zemlju…