~ Stari vojak ~
20/10/2007
Trenutno slusam jednu strasnu stvar od Lacnog Franca, zove se Stari vojak. Lagani valcer, harmonika, super pjesma. A ja volim i umjetnost i vojsku i bio sam u neku ruku profesionalni vojnik nekoliko godina. Nisam zaradio nikakve pare , ali to mi je bilo osnovno i jedino zanimanje. Sta to ima sad zajednicko jedno sa drugim. Malo neobicna kombinacija, ali mozda i nije. Znamo da je jos i pecinski covjek ostavio crteze iza sebe, da je imao potrebu da se izrazi, sto je sama sustina umjetnikovog postojanja. Zelja da se izrazi. To dolazi cak i prije talenta. Talenat, a sta je to u stvari, bez zelje da se podijeli sa drugima je bezvrijedan, kao da ne postoji.

Cijela istorija covjecanstva je jedan dugi rat, sa primirjima. Biti vojnik je biti umjetnik na poseban nacin. Kad predjemo preko patetike izraza kao npr na braniku otadzbine i ostane samo goli fakt da stavljamo u zalog svoje postojanje kao vid izrazavanja.

A i za jedno i za drugo je potrebna ljubav i inspiracija….

Ljubit tako ne zna vsak,
kot jaz, stari vojak...

http://rapidshare.com/files/63973805/La__269_ni_Franz_-_1981_-_11__Stari_vojak.mp3.html

VTNNC

 


 


Objavio Rosethorn u 15:48 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Umjetnost i to kakva umjetnost...samo shvatljiva onim koji su par godina bili na braniku...
Poslao pakao33 u 16:09, 20/10/2007 | Link | |
Iz sadasnjeg ugla kad posmatram cisti nadrealizam...
Poslao rosethorn u 13:28, 21/10/2007 | Link | |


Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se