~ I ceo život ko cveta dva... ~
17/10/2007

Imate li novu od Šabana ? Tako se nekada kupovale uglavnom kasete, kad je rijec o narodnjacima, naravno. Publika je bila vjerna, nije je interesovalo ni naziv albuma, ni ko svira, nikakvi detalji. Neki nisu bili ni sigurni ni da postoji ta nova, ali zamislite kakvo je to bilo povjerenje, da se tako kupuje na nevidjeno. Fenomen narodne muzike je uvijek bio zbunjujuci za rokere, za intelektualce i tako za svijet koji je mislio da je iznad. Moram da priznam i za mene. Postojao je taj neki otpor u meni i neka ograda. 

Odrasto sam uz rok muziku i bas sam ono bio fanatik u neku ruku. Kupovo redovno Džuboks i druzio se sa tako tom rajom. U to doba, bilo ko da je nosio dugu kosu bio je hasisar. Medjutim moj ujak je imo kafanu i ja bi tu radio preko ljeta. Od ujutru do navece, onda na bus i na Carsiju pred kafic Rok. Cijeli dan slusam tamo narodnjake iz dzuboksa, a navece progresivu. Doduse bilo je i par zabavnih u kafani. Sjecam se Generacije 5 i Ti budi samo dovoljno daleko, a sad druge strane singlice Zgazen pas, tako nesto se zvala.

Dodje jedan dan Bobo, malo pod gasom, svijetle stofane ljetne pantalone, uredan trapez, strukirana kosulja kratkih rukava, otkopcana negdje do pola, da se vidi tapiserija i naruci konjak i ode do dzuboksa. Ne sjecam se ko je to pjevao, samo znam da ovako ide:

“Kako cu sutra bez tebe,
kako ces ti bez mene
i ceo život ko cveta dva,
venucemo ti i ja…”

Stajao je za sankom preko puta mene i pjevao tu pjesmu u nekom posebnom zanosu. Zapamtio sam je zauvijek. Vraca mi se kao flash.

Ovako mozda zvuci pateticno, ali je tako prosto i u odredjenom trenutku postane tako zauvijek zabiljezeno. Valjda u nama duboko postoji ta formula za taj zvuk, atmosferu, forspil, bez filozofiranja i jako direktno. Dao sam i prije neke primjere da bluz u koji se kunu mnogi, pa i ja, je tekstualno identican stihovima koje pjevaju Saban, Keba, Mitar, Vesna, Dragana… Mislim da je poenta u direktnom stilu, sto jasnije. Sjecam se pojave Riblje Corbe, prvi album. Napisan je direktno u narodnjackom maniru, samo sa teskim rokenrol rifovima i dozivio je ogroman uspjeh.

Dok stojim za sankom delimicno pijan…

Ko je mogao da odoli tome :-)
Cijela slika koju spominjem je tu. Kafana, sank, pice i odzvanja

I ceo život ko cveta dva…

Objavio Rosethorn u 14:15 | kategorija: Kontam nesto
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

slabo sam slušala narodnu i uopšteno našu muziku
Poslao svetlana u 15:31, 17/10/2007 | Link | |
Poštujem ja vas, ali ništa bez dobrog narodnjaka.
Odrasla sam uz zvuke harmonike i violine.. u kafanama.
Požarevac je prvi kafić dobio tek krajem osamdesetih!
I mislim da je za kafanskim stolom puno bolje do dana današnjeg. U onoj jedinoj diskoteci se igralo kolo uz "Lipe cvatu.." Da ne dužim priču.. ima narodnjaka božemesačuvaj koje bih zakonom zabranila, ali ima i one naše duše slovenske "Kraj Morave vetra duva.." bez koje nema nam života, bez koje mi nismo mi.
Zato ne pravim podele, samo uživam.. Radio dženarika je konstruktiniji od MTV-a za naše podnevlje :)
Poslao drvo u 02:07, 18/10/2007 | Link | |
lično slušam nekoliko pravaca (da ih sad ne nabrajam),meki rock'n'roll je svakako ipred ali narvno da u tzv narodnoj muzici ima predivnih bisera,nego je problem u hiperprodukciji i gomilanju onih pevačai pevljkica koje bi-kada bi se streljali solisti narodne muzike-nevini izginuli,o tome se radi...
Ustvari ja skoro i ne delim muziku drugačije nego:DOBRA I LOŠA...kao i sve druge umestnosti,samo ponekad vlada vreme kiča,a ponekad naidje ciklus kvaliteta,koji je ovaj naš ciklus nisam baš siguran...
Poslao kojak u 06:27, 18/10/2007 | Link | |
Kada se spomene npr Saban Bajramovic, mnogima se zgrozavaju, a njegova verzija Djelem, djelem je biser muzike,
kao i njegov kompletan posljednji album, nesto najkvalitetnije uradjeno kod nas posljednjih godina, onako na sveckom nivou...
Poslao rosethorn u 09:12, 18/10/2007 | Link | |


Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]