Igor Rađenović, direktor "Zagrebačkih cesta", podružnice "Zagrebačkog holdinga" u kojoj posljednjih nedjelja traje intenzivna istraga USKOK-a i kriminalističke policije, pretučen je juče palicom za bjezbol ispred svoje kuće dok je kretao na posao.Prema nezvaničnim informacijama, radi se o klasičnoj "sačekuši" koja bi trebalo da bude neka vrsta mafijaške poruke."Ne mogu ništa reći, mogu samo potvrditi da je točno da sam pretučen", rekao je Rađenović, ezdepeovac koji je, inače, bio i šef Kabineta bivšeg premijera Ivice Račana.U istrazi koja se vodi zbog sumnje da su "Zagrebačke ceste" služile gradskim vlastima za pranje velike količine novca, direktor Rađenović bio je kooperativan prema istražiocima koji su danima izuzimali dokumentaciju. Kako se saznaje, neki od dokumenata do kojih su došli istražioci ukazuju da se novac prao preko fiktivnih radova.Istražioci, kako se saznaje, još nisu ispitali bivšeg direktora "Zagrebačkih cesta" Ivana Kolarića, inače rođaka supruge gradonačelnika Milana Bandića, za čijeg su se mandata događale sumnjive malverzacije. No, Kolarić bi uskoro trebalo da bude pozvan na informativni razgovor.I ovaj fizički napad na Igora Rađenovića daje indicije kako je istraga u "Zagrebačkim cestama" vrlo ozbiljna i ima velike šanse da završi hapšenjima."Pet puta sam danas razgovarao s načelnikom zagrebačke policije Marijanom Tomuradom i ulio mi je nadu da će počinitelji doći pred lice pravde. Kolega Igor Rađenović je trenutno na kliničkom promatranju i stanje mu je stabilno. Napad na njega svjedoči da ljudi 'Holdinga' rade svoj posao kako treba", izjavio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić osvrćući se na ovaj napad."Ta šipka u glavu Rađenovića šipka je u glavu svih nas koji radimo u 'Holdingu'", poručio je Bandić, želeći Rađenoviću brz oporavak.Na napad se osvrnuo i Slobodan Ljubičić, direktor "Zagrebačkog holdinga", govoreći kako u dvije godine rada čelni ljudi "Holdinga" neprestano dobijaju prijetnje i uvrede, a sve jer žele uvesti red u poslovanje firme i smanjiti njene troškove.Bandić je kazao da nakon ovog napada i dalje ostaje na raspolaganju svima koji ga trebaju, neće uzeti tjelohranitelja, jer ga nije uzeo ni kad je prije šest godina eksplodirala bomba pred Gradskom upravom.Zagrebački gradonačelnik je zaključio da je Igor Rađenović došao na čelno mjesto "Zagrebačkih cesta" jer on kao gradonačelnik nije bio zadovoljan radnim navikama i ekipom u tom preduzeću, u što je Rađenović uvodio reda.

Rodjen je 09.04.1932. godine u Zagrebu. Bio je sveucilisni professor i veterinarski strucnjak. 1951. godine zavrsio je u Vinkovcima osnovnu skolu i realnu gimnaziju, a diplomirao na Veterinarskom fakultetu  u Zagrebu 1959. Svoju radnu karijeru poceo je u Starim Mikanovcima, a zatim u Poljoprivrednom kombinatu “Borinci”.

1963. godine presao je na Poljoprivrednu skolu u Vinkovcima gdje je predavao veterinarstvo i prakticnu obuku iz predmeta anatomija i fiziologija domacih zivotinja.

1965. godine izabran je za nastavnika, a od 1972. godine je nastavnik navedenih predmeta na Visoj poljoprivrednoj skoli u Vinkovcima.  Istovremeno je obavljao  poslove veterinara u Poljoprivrednom skolskom centru u govedarskoj, svinjogojskoj i peradarskoj proizvodnji. Asistent je od 1971. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, 1977. je u stalnom radnom odnosu na istom fakultetu. Doktorirao je 1981. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Na ovom fakultetu predavao je kolegije Zoohigijena i Veterinarstvo. Od 1990. do 2000. kada odlazi u penziju, izvanredni je profesor na Poljoprivrednom fakultetu i nosilac nastave kolegija u dodiplomskom studiju Patologija, patofiziologija i higijena hranjenja, a na postdiplomskom studiju kolegija Hranjnje domacih zivotinja s proizvodnjom i doradom krme.

Dok je radio u  Vinkovcima bio je angazovan na podrucju struke. Tajnik je Drustva veterinara i veterinarskih tehnicara Vinkovci, Vukovar i Zupanja, urednik je lista za prosvjecivanje sela Slavonski stocar.  Po selima drzao je niz predavanja s podrucja zdravstvene zastite goveda i svinja. Na fakultetu u Osijeku je voditelj velikog broja diplomskih radova, clan povjerenstva kod odbrane magistarskih i doktorskih radova.

Objavio je 68 naucnih i strucnih radova u domacim i stranim casopisima, u monografiji "Slavonija 1985", stampao  je 2 rada, u Zborniku Centra za znanstveni rad Vinkovci (HAZU) objavio je rad "Ocitovanje bioloskih osobina svinja u tehnologiji industrijske proizvodnje, te mogucnosti njihova poboljsanja". Danas je u penziji, zivi u Vinkovcima, jos uvijek znanstveno aktivan

Luka Rajic poznat hrvatski kralj mlijeka. Po podacima iz 2003. godine, bio je najbogatiji Hrvat. U to vrijeme u svijetu je doslo do pada dionica njegove branse.   Pri toj transakciji Lura je imala problema u nadmetanju s relativno malom tvrtkom Mepas, ali je pobijedila. Novi  direktor Lure  Zeljko Peric je dosao iz Plive. Periceve aktivnosti jos su jedna potvrda ispravnosti Rajiceve odluke da odvoji vlasnicka od upravljackih prava. Lura nije prodana strateskom partneru, niti se povezala s TDR-om.
Procjenjeno je da je te u odnosu na predhodnu godinu vrijednost tvrtke porasla za najmanje 10 miliona eura.  To se dogodilo zbog saradnje sa PEPSI-jem i sirenjem prehrambene industrije (kupljena je tvornica keksa i vafla Sloboda).
Subvenciona  cijena mlijeka u Hrvatskoj je 77 lipa.  Preracunato  za 10 godina to je 18 milijardi kuna. Moze se postaviti pitanje cija je mlijecna industrija  RH. Mlijecni koncem Dukat prodao je Luka Rajic za 2 milijarde kuna. Kupljen je za 10 miliona DEM, a njegova vrijednost bila je 300 miliona DEM. Upravni  odbor Dukata cinili  su bili Skegro, Vidosevic i Vedris, a  Dukat je bio drustvena svojina.
Rajic, Pasalic, Skegro, Vedris, Stern, Valentic, Linic, Kovacevic, Bandic, Penic, Seks, Djapic, Dragicevic cinili su su Tudjmanov klan.  Tada su se  obogatili. To je sve teklo po zakonu, kojeg su sami skrojili po svojoj mjeri.
Luka Rajic nebi uspio uz najbolje sposobonsti da nisu otvoreni trezori HNB gdje su bili pohranjeni jugodinari.
Trezore je otvorio tadasnji kapo Narodne banke Jurkovic, jer je i njemu trebala konvertibilna valuta da plati operaciju srca u Zurichu.
Drzavno  odvjetnistvo bilo je prepuno kaznanih prijava protiv VONSA i sefa Narodne banke Jurkovica koje su podnejeli svi svjesni gradjani Hrvatske.
Glavni drzavni odvjetnik Mladen Bajic je izjavio da je u ovom slucaju velika olaksavajuca okolnost sto upravo nasa i Lukina tvornica Favarger u CH proizvodi najkvalitetnije cokoladne uskrsne zecice na svijetu. I  prodavani su  i u Konzumu. Na  njima e pisalo  kupujmo croativno, jer je i Nadan Vidosevic dobio pinku.
Svi clanovi VONSA nisu odlucivali, ali su bili prisutni, kako u RH jos nije bio na snazi osnovni zakon u kaznenom pravu da se kazneno djelo cini cinjenjem ili ne cinjenjem onda su svi nevini i od Luke dobivaju nagradu za ne cinjenje. Dakle ne cinjenje se nagradjuje.
Drugi zakon koji u RH isto jos nije bio na snazi, a to se odnosi na poreznu upravu i glasi "Otkud ti novac da li si platio porez".

Dok je Stanko  Parmac gradio melioracijski sistem u opstini  Metkovic bio je Luka Bebic. Na vlasti je rotirao od fotelje do fotelje. On se suprotstavljao Slavku. Medju seljake pustao je glasine,  kad se rijeka zatvori u brane, da ce se voda usmrditi te krave nece imati sto piti, da ce u njoj krepati zabe i slicno. U tome je uspio. Seljaci su napadali radnike kombinata i tako nastojali da sprijece  izgradnju nasipa. Bilo je to slicno scenama iz  Solohovog djela “ Uzorana ledina”. Kada se gradila brana u Opuzenu  1967. godine seljaci su dosli da ruse zemljane nasipe iza kojih se gradilo. Uspjeli su da ih sruse i voda je odnijela sve sto je izgradjeno do tada. Steta je bila pola milijarde dinara.

Stanko Parmac je podigao tuzbu protiv Socijalisticke Republike Hrvatske na osnovu toga, sto je vlast (iz Metkovica) poticala seljake, i  poslala  odred milicije da iste stiti od pokusaja radnika kombinata da odbrane svoju imovinu.

Deset godina kasnije tuzba je povucena, kada Parmaca u kombinatu nije bilo. Luka Bebic je dosao na svoje kasnije, kada je kao saborski zastupnik HDZ-.a kumovao raspustanju PIK-a Neretva i rastakanju njegove imovine.

Stanko Parmac je sedamdesetih godina izvrsio melioraciju. Otada ljudi su poceli naseljavati Podrucje oko Neretve. Mogli su proizvoditi u toku cijele godine ne bojeci se da ce voda odnijeti ljetinu. Luka Bebic je bio najveci protivnik melioracije zemljista. On je bio predsjednik opstine Metkovic.. pamte ga kao sekretara OK SK.Sečjacima je govorio kako ce se voda usmrditi i goveda da nece imati sta piti. Tako ih je poticao na bunu. Kao zastupnik HDZ-ea  doprinio je rastakanju  PIK «Neretva» na mjestu gdje su bili maticni rasadi danas pasu krave. 

Stanko Parmac rodjen je u Opuzenu 1913.bio je ucitelj, a1941. otisao je u partizane.  Krajem 1941, posto je izmirio Srbe i Hrvate,. u  Lici je stvorio njihov zajednicki odred. U jesen 1942 postao je nacelnik III dalmatinske brigade NOV-a, a poslije pada Italije odgovoran je za odbranu Braca od Nijemaca i ustasa. U proljece 1944. postaje nacelnik a zatim komadant XIX divizije NOV_a u sjevernoj Dalmaciji.. Ucestvovao je u oslobadjanju Knina u kome su se utvrdili Nijemci, ustase i ctnici., akasnije ucestvuhe u oslobadjanju Rijeke 05.05.1945.   

Nakon rata, 1946. godine  Stanko. Parmac jodlazi u lenjingrad  na usavršavanje vojnog znanja u vojno-pomorsku akademiju 1948. godine, kada je izbio konflikt sa  Staljinom, vratio se u zemlju povukavii i ostale  koji su tamo studirali. Tada postaje nacelnik vojno-pomorske skole u Divuljama. Tu dolazi u konflikt s višim casnikom, Brankom Mamulom, i odlazi u prisilnu penziju  u činu admirala JRM –e. Penzionisani  admiral dolazi 1959 godine. u rodni kraj, u Donju Neretvu, s ciljem da radi na melioraciji postojecih mocvara,  da bi   stvorio  uslove  za bolji zivot u cijelom kraju.

On nije imao agronomsko znanje, ali i pored toga on je zasluzan za preporod  Donje Neretve.

Zahvaljujuci njemu :

31.12.1959.   godine donijeta je odluka o osnivanju PIKNeretva

sklopljen je ugovor sa organizacijom FAO o projektovanju u melioraciji sistema delte Neretve( ugovor je postao  operativan maja 1963)

od  drzave je dobio 13 milijardi  dinara, od kojih je 60%  platio FAO za gradjevinske radove na  izgradnji istema   za odbranu od poplava duz Velike i Male Neretve  u Opuzenu i Uscu. Prva brazda otvorena je  u jesen 1971. godine.

 

Moglo se proizvoditi preko cijele godine( mandarine, breskve, japanske sljive itd). U to vrijeme zavrsena je Jadranska magistrala,, Bosanske transverzale, uspostavljena je sirokotracna zeljeznica preko Bosne do Slovenije, duz obale i na ostrvima poceli su se graditi hoteli i razvijao se turizam, sve ovo je  stvorilo trziste poljoprivrednim proizvodima sa ovog podrucja.nastalo je blagostanje u ovom kraju.

Emerik Blum je bio jedna osoba sa naših prostora. Za njega se nažalost ne zna. To je čovjek koji bi trebao biti idol.

Emerik Blum je rođen 1911. godine, u skromnoj jevrejskoj porodici u Sarajevu. O Blumu se ne zna puno jer se nije idsticao ni u jednom pogledu ( politčki, profesionalno, a ni privatno).
Završio je , Tehnički Universzitet u Pragu, kao inžinjer elektrotehnike. u svojim dvadesetim godinama zajedno sa Oskarom Danom, Mešom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojnom Dimitrijevićem je pokrenuo Collegium Artisticum.

1941. godine je odveden u ustaški logor Jasenovac gdje je kao zatvorenik a i diplomirani inžinjer održavao električnu centralu. Tu je 1944. godine pokazao svoju neustrašivu sposobnost organizovajućii uspješan bijeg iz tog logora užasa.

Poslije drugog svjetskog rata bio je načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva u Bosni i Hercegovini, generalni inžinjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektropriverdu Vlade FNRJ, pomočnik ministra Elektroprivrede, predsjednik Komiteta za elektroprivredu… Njegova blistava karijera počinje 1951. godine riješenjem vlade kada se osniva preduzeče Elektroprojekt od kojeg za nekoliko godina nastaje ENERGOINVEST.

Vrlo brzo, zahvaljujući poslovnoj sposobnosti Emerika Bluma, ova kompanija postaje veoma poznata.
Energoinvestovi stručnjaci u narednim decenijama grade širom Jugoslavije i svijeta od hidroelektrana, termoelektrana, hiljada kilometara dalekovoda do utičnica. Energoinvestovi dalekovodi i danas snabdijevaju električnom energijom zemlje širom svijeta kao što su Libija, Egipat, Etiopija, Zambija, Kenija, Sudan, Irak, Iran, Indonezija….i puno drugih. Stotine trafostanica svih napona proizvedenih u Jugoslaviji.

Energoinvest je u bivšoj Jugi izgradio prvi dalekovog (Jajce-Zagreb 220kV) a njihovi inžinjeri su zatim izgradili jednu od najvećih visokonaponskih linija od 500kV, dugu 450km u Americi koja je prolazila kroz tri američke države ( Arizonu, Utah i Nevadu). Dok je sve ovo radio i organizovao po svijetu napravio je još par “malih” poteza po Jugoslaviji kao što su: ogromni aluminijski kombinat u Mostaru, tvornice glinice u Zvorniku, tvornice elektrolize, tvornice TAT na Ilidzi u Sarajevu, elektro tvornice u Lukavici u Sarajevu te tvornica u Doboju, Crnucu u Sloveniji, Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzlike i tako dalje i tako dalje….Sve ove tvornice su godišnje zarađivale stotine miliona dolara na svijetskom tržištu, a kako je jugoslavenko tržiste postalo premalo za ovakvog giganta, gospodin Emerik Blum otvara 20 predstavništva sektora izvoza, da bi se kasnije taj broj stalno povečavao.

Energoinvest je izvozio u o Meksiko, Ameriku, Rusiju, arapske zeme, ma bliski i daleki istok i to sve od trafo stanica, termoelektrana, dalekovoda, serijske opreme, atomske separatore….. Emerik Blum je bio poput alkemiste koji je prirodne i intelektualne resurse nerazvijene u Jugoslaviji pretvarao svojim vizijama u zlato.

Pored svega ovoga otvorio je 1954. godine i “Laboratoriju za zavarivanje i defektroskopiju” u sklopu koje je formirano društvo za zavarivanje u Bosni i Hercegovini i školu zavarivanja priznatu od jugoslovenskog “LOYD-a”, registra brodova, germanskog “LOYD-a” koja je postala i redovni član Međunarodnog Instituta za zavarivanje u Parizu. Ovo do sad napisano o njemu su njegovi radni uspjesi, pored kojih on ima još puno drugih, ljudskih. Njegove radne uspijehe sam nabrojala i istakla jer onda možete samo da zamislite koliko ljudi je bilo zaposleno u ovim firmama i koliko zemalja nas je poštovalo iz čisto profesionalnih sposobnosti.

A sada malo u drugoj strani Vizionara Bluma. Ovaj čovijek je investrirao jako puno u novi stručni kadar, koji je Jugoslaviji trebao i po ćemu su inžinjeri sa naših prostora i danas poznati. Samo u 1968.-1969. godini Energoinvest je stipendirao 1200 studenata (mašinskih, elektro, građevinskih i ostalih fakulteta) a taj broj se povečao do 3000 stipendija godišnje što je veliki broj za jednu kompaniju.
Zahvaljujući stipendijama Energoinvesta Monika Seleš je postala jedna od najboljih svijetskih teniserki tog vremena.