Dana 12.10.2008. Kantonalni odbor SDP BiH Tuzla je održao press konferenciju, na kojoj je član Predsjedništva SDP BiH i predsjednik KO SDP BiH Tuzla, mr. Denis Bećirović prezentovao javnosti podatke o rezultatima, koje je SDP postigao u TK na proteklim izborima. Ovoj press konferenciji je prisustvovalo preko 300 učesnika: članovi Glavnog odbora SDP BiH iz TK, SDP-ovi načelnici općina u TK, članovi Kantonalnog i općinskih odbora i njihovih predsjedništava, predsjednici osnovnih organizacija, šefovi izbornih štabova u TK, predsjednici foruma, savjeta i drugih radnih tijela i interesnih organizacija SDP, te brojnih aktivisti.
U svom izlaganju mr Denis Bećirović se javno zahvalio svim građanima Tuzle i Tuzlanskog kantona na velikoj podršci, koju su dali SDPBiH i kandidatima SDPBiH na posljednjim lokalnim izborima, održanim 5. oktobra 2008. godine.
Pored toga, istakao je da je SDPBiH ostvario u Tuzli najveću i najubjedljiviju pobjedu u posljednjih 18 godina. Kandidat SDPBiH za načelnika Tuzle, Jasmin Imamović, dobio je preko 76 % glasova građana Tuzle, što je nezabilježen procent u evropskim razmjerama. Lista SDPBiH za OV Tuzla je ostvarila najbolji izborni rezultat u posljednjih 18 godina, tako da će SDPBiH imati više od polovine vijećničkih mjesta u Općinskom vijeću Tuzla. Ubjedljive pobjede ostvarili su i načelnik Općine Živinice Hasan Muratović, kao i načelnik Općine Gračanica, Nusret Helić – Daso. Pobjede su ostvarili i liste SDP-a za općinska vijeća Gračanice i Živinica. Pored toga, najveći broj općina bilježi veliki rast broja glasova za SDP BiH.
Sem toga, Bećirović je posebno istakao odličan rezultat SDP-a na nivou cijelog Tuzlanskog kantona. Iako nije bio izborni cilj, SDP BiH u TK je nakon ovih izbora jedna od najjačih političkih partija, što je prvi put nakon 2000. godine da je SDP dobio oko 56 000 glasova u ovom kantonu. SDP je, također, značajno povećao broj vijećnika u Tuzlanskom kantonu.
Učesnicima press konferencije obratio se i Jasmin Imamović, član Predsjedništva SDP BiH i gradonačelnik Tuzle. On se zahvalio članovima i simpatizerima SDP i svim građanima Tuzle, koji su dali veliku podršku SDP BiH i njemu lično za ponovni izbor. Posebno je istakao zahvalnost građanima Tuzle, koji su iskazali izuzetan senzibilitet u struktuiranju novog općinskog vijeća Tuzla, u kojem je od sedamnaest SDP-ovih vijećnika (OV broji 31), šest Bošnjaka, četiri Hrvata, četiri Srbina, jedan Rom i dva iz kategorije ostalih, te vrlo zadovoljavajući broj mladih, žena itd, ističući da ovaj primjer i takva politika SDPBiH garantuje budućnost BiH, u skladu s njenim stvarnim prirodnim i istorijskim bićem.
Na kraju je Mr. Denis Bećirović konstatovao da ovakav odličan rezultat SDP-a u Tuzli i Tuzlanskom kantonu predstavlja veliko ohrabrenje za sve patriote i borce za istinsku državu Bosnu i Hercegovinu. Sada, kad je SDP u TK i zvanično postao jedna od najsnažnijih političkih snaga, otvoreno najavljujemo smjenu nesposobne Vlade TK i pobjedu na predstojećim Općim izborima u Tuzlanskom kantonu.

BIO JE to sve poštenjak do poštenjaka. Ne zna se tko je bio glasniji, Ivo Banac ili Tonči Tadić, a Slaven Letica je čak i knjige pisao. O tome kako je društvo iskvareno, političari korumpirani, vlast bahata.

Natjecali su se tko će biti bučniji u nabrajanju anomalija u javnim djelatnostima, u kritici netransparentnog trošenja novca poreznih obveznika, a o rasipnosti države i luksuziranju saborskih zastupnika da se i ne govori. Glumili su narodne tribune, siromašne borce za pravdu i poštenje, jedine moralne vertikale ovog društva. Bili su Trio fantastikus u borbi za poštenu Hrvatsku.

A vidi sad. Ivo Banac kao nezavisni zastupnik sam sebi je iznajmljivao prostor za 40 tisuća kuna, za police za knjige potrošio 140 tisuća, a za taksi 17 tisuća kuna. Proračunskog novca, naravno. Onog u čiju se "svetost" godinama zaklinjao. Razbacivao se desecima tisuća kuna, donirao ih prijateljima i strankama, ponašao se kao pijani milijarder. I još tvrdi da nije napravio ništa protuzakonito, već je samo želio sebi "olakšati poreznu situaciju". "I ništa više", kaže Banac, u slobodno vrijeme predsjednik eminentne organizacije za zaštitu ljudskih prava.

Državna revizija ne bira

Slaven Letica, također, je zdrobio dragocjene novce poreznih obveznika. I to čak 711 tisuća kuna. Polovicu je donirao sam sebi kroz nevladinu udrugu Nezavisni zastupnik, a ostatak razbacao na još nepoznate troškove, budući da nije dostavio nikakve račune. "Te novce sam ionako ja dobio", pravednički je zaključio istaknuti publicist i "moralni noćobdija".

Tonči Tadić, bivši HSP-ovac, također je neslavno prošao u nalazu Državne revizije. On nije dostavio nikakve račune, valjda zato što je stigao potrošiti manje od svojih kolega. Bio je užasno nesretan i frustriran kad je na kraju prošlog saborskog mandata shvatio da su ga zakinuli za čak 250 tisuća kuna, kad je prije izbora napustio HSP-a i otisnuo se u nezavisne zastupnike. Ugrabio je samo 80 tisuća kuna, odnosno četvrtinu svote koju nezavisni zastupnici dobiju godišnje iz proračuna. Poludio je.

Ne samo da je po Sanaderovu nalogu prije izbora rasturio stranku, a time dokrajčio svoju političku karijeru, nego čak nije ništa ni zaradio. Ali i to malo spiskao je tko zna na što. Da stvar bude još bizarnija, Tonči Tadić godinama je glasio kao najaktivniji saborski zastupnik, onaj koji opsjeda novinare, nudi svakakve izjave i komentare. A sad ga nema ni od korova, kao da je u zemlju propao. Možda i jest. Ali sigurno ne od srama.

(Ne)moralne vertikale

I eto, tri zastupnika, suma sumarum, milijun kuna. Otišlo u vjetar. Odnosno, u njihove džepove. Da se razumijemo, nisu oni jedini koji su - da se blago izrazimo - iskoristili blagodati saborskog mandata (da baš ne tvrdimo da su opelješali državu). Bio je tu i Ivo Lončar, pučki tribun koji je na svom "poštenju" kao televizijski novinar svojedobno dobio godišnju nagradu HND-a. On je u izvještaju revizije za 2005. godinu priznao kako je spiskao svih 316 tisuća kuna: 125 tisuća na ime materijalnih rashoda, 111 tisuća na ime usluga.

Ostalo mu je samo - 712 kuna. I on je bio veliki poštenjak.

Furio Radin također: on je 2005. zdrobio čak 301 tisuću kuna, čak tisuću više od doniranih sredstava, što nije ni čudno, s obzirom da je samo na putovanja i dnevnice potrošio 67 tisuća. Iako je saborskim zastupnicima prijevoz vlakovima i autobusima besplatan. Ali nije fora u besplatnom. Tu se ne može ništa uzeti za sebe.

I tako dalje, da ne nabrajamo previše. Trošila je i Zdenka Čuhnil, Nikola Mak, Jene Adam je izmišljao odlaske na nepostojeće folklorne festivale u Mađarskoj, a obilato je trošio i HDSSB-ov trojac Branimir Glavaš - Vladimir Šišljagić - Ivan Drmić. Ali oni ipak nisu glumili moralne vertikale, barem ne kao Trio fantastikus Banac - Letica - Tadić. Ili rječnikom sapunica, nisu se "preglumljivali".

Fizičar Tadić hvalio se, recimo, svojom imovinskom karticom u kojoj je navodio samo Škodu Octaviju kupljenu na kredit. I ništa više. Toliko je bio siromašan da nije platio ni kavu u Saboru, tumarao je u jednom te istom odijelu i propovijedao moralnu uzvišenost. I siroče jedno, baš je on najmanje omastio brk. Što se može, jednostavno je zakasnio, nije na vrijeme razvukao vreću nezavisnog zastupnika kako bi se u nju slilo tristo ili više tisuća kuna. Banac je također "špilao" sveučilišnog profesora visokih moralnih nazora, a niskih materijalnih prohtjeva. Vjerojatno nije dobio priliku umočiti ruke u pekmez, pa nismo stigli vidjeti koliko će se zalijepiti za prste. Sad smo se uvjerili.

I trio fantastikus će pljunut na korumpirane grebatore

A Slaven Letica je posebna priča. Višegodišnji kolumnist Globusa predvodio je bitku građanske Hrvatske protiv korumpiranog režima i općenito prljave politike. U svojim knjigama "rušio je mit o 200 bogatih hrvatskih obitelji", otkrivao "hrvatski zločin stoljeća - rasprodaju Hrvatske, zarobljavanja države gospodarstva i naroda", a posebnu pozornost posvetio je privatizaciji i pljački hrvatskog gospodarstva. Očito je o pljačkama znao sve što se mora znati.

Što su onda za njih ovi "obični" političari, stranački mravi koji se ogrebu za saborsku stolicu kako bi dobivali 12 tisuća kuna plaće, i ako Bog da, i povlaštenu penziju? Na svakog od njih građani bi sutra pljunuli kao na "korumpirane grebatore". I što je najgore, pljunuo bi i Trio fantastikus. Bez krzmanja, s moralne uzvisine, izdaleka i uz pljesak oduševljene publike. Jer, eto, nisu svi političari pokvareni. Oni drugi su očito još gori.

Na kraju, ima neke pravde u svemu tome. Lijepo je vidjeti kako samozvani pravednici padaju licem ravno u blato. Ali ipak je to mala utjeha. Poštenjacima je lova ostala, ne pokazuju namjeru da ju vrate, niti država iskazuje namjeru da lovu uzme i vrati poreznim obveznicima. I baš poput glavnih likova svojih moralnih prodika, i oni će proći nekažnjeni. Ipak taj korumpirani, pokvareni sustav po kojem su Banac, Tadić i Letica tako zdušno pljuvali ima razumijevanja za svoje sinove razmetne.

"TRENUTNA situacija u Bosni i Hercegovini sasvim je besmislena jer bošnjački političari samo očekuju od međunarodne zajednice da žestokim mjerama 'modelira' neku novu BiH", istaknuo je razgovoru za današnje izdanje Nezavisnih novina prvi čovjek Vlade Republike Srpske Milorad Dodik te tako ponovno u susjednoj zemlji rasplamsao političke polemike o budućnosti.

Glupost Silajdžića

U razgovoru je tako Dodik ustvrdio kako je nedavna tužba službenog Sarajeva prema Republici Srpskoj radi vođenja vanjske politike, "notorna glupost" Harisa Silajdžića koji tako pokazuje "patološki loš odnos prema RS-u".

"U Ustavu stoji kako je BiH sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Dva entiteta su konstante i one se ne mogu mijenjati bez volje svih. Nemamo volju da mijenjamo poziciju RS, nego da je jačamo", rekao je Dodik dodajući kako nijedna mjera prisile prema institucijama RS neće proći i onaj koji se na to odluči povući će "okidač političke krize u BiH".

Legao kao Srbin, probudio se kao Bosanac

Dodik je govorio o navodnoj ideji političkih moćnika koji bi htjeli od BiH napravit jednu naciju s  jednom vjerom i jednim jezikom. Takva ideja, smatra Dodik, koja se želi legitimirati pravljenjem popisa birača bez izjašnjavanja o pripadnosti naroda je neprihvatljiva.

"Ako prihvatimo, primjerice, da idemo na takav popis dogodit će se da ste večeras legli kao Srbin, a probudili se kao Bosanac. Ja neću da budem Bosanac. Uopće se ne identificiram s tom vrstom priče. Ja sam Srbin pravoslavne vjeroispovijesti, govorim srpskim jezikom", zaključuje Dodik.

Tužilaštvo Tuzlanskog kantona vodi istragu protiv nekoliko profesora sa Pravnog fakulteta u Sarajevu zbog sumnje da su koristili seksualne usluge prostitutki i nekoliko studentica Odjeljenja ovog fakulteta u Tuzli, te to plaćali novcem i ispitnim ...

... pitanjima.

Kako nezvanično saznajemo, za sada su pod lupom tuzlanskih tužitelja profesori Fuad Saltaga, Bajro Golić i Zdravko Lučić. Istraga je pokrenuta nakon hapšenja Jasmina Mašića, vozača Vlade Tuzlanskog kantona i apsolventa na sarajevskom pravu, kojeg Tužilaštvo tereti za krivična djela navođenje na prostituciju i davanje dara i drugih oblika mita, piše Oslobođenje.

Upravo je Mašić navodio prostitutke i studentice da pružaju usluge profesorima iz Sarajeva. Svojim automobilom je vozio studentice u objekte Jet Star u Živinicama, te u tuzlanski hotel Tuzla, u čijim sobama su čekali profesori. Seksualne usluge su plaćane ispitnim pitanjima i novcem, a prema našim saznanjima, prilikom hapšenja kod Mašića su pronađeni indeksi i u njima ispitna pitanja.

Inače, od naših izvora iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona saznajemo da će uskoro uslijediti hapšenje pojedinih profesora, jer je nakon iskaza Jasmina Mašića, te pretresa njegovog stana, pronađeno dovoljno dokaza za podizanje optužnice. U tim dokazima se navodi da su profesori Pravnog fakulteta u Sarajevu od 2005. godine koristili seksualne usluge prostitutki i studentica, piše Oslobođenje.

ad ih je prozvao i označio krivcima i visoki predstavnik Miroslav Lajčak, onda su Čović i Tihić odlučili javno popiti kahvu kako bi ispalo da oni nešto rješavaju i brinu se za svoj narod(e). I što su odlučili? Osnovati povjerenstvo?

Piše: Marko Antunović MOSTAR - One stare izreke, ako ne želiš riješiti neki problem onda formiraj komisiju drže se Dragan Čović Sulejman Tihić. Njihov razgovor uz kahvu u Mostaru u utorak o najvažnijim temama za Bosnu i Hercegovinu je obična predstava za javnost dvojice političara koji ne znaju kako riješiti nešto što su sami zakuhali i sad moraju srkati gadnu čorbu. A oni osobno i njihova politika su krivci za to što bošnjačka djeca u Stocu nakon završetka školske godine nemaju potpisane svjedodžbe. Čija djeca, ne ni Draganova ni Sulejmanova, ali jesu hrvatska i bošnjačka u čije ime oni nastupaju. Kad ih je prozvao i označio krivcima i visoki predstavnik Miroslav Lajčak, onda su Čović i Tihić odlučili javno popiti kahvu kako bi ispalo da oni nešto rješavaju i brinu se za svoj narod(e). I što su odlučili? Osnovati povjerenstvo? Kao da nije sve jasno svakome gdje leži problem i gdje je rješenje. Ali njima, zapravo, i ne treba rješenje. Čoviću i Tihiću treba problem radi izbora i pokazivanja mišića da bez njih ne može biti rješenja ni u Stocu ni u BiH. Pa i preko leđa nevine djece. Odavno već, naime, ove dvije stranke, HDZ BiH i SDA, funkcioniraju kao jedna politička i dvije interesne grupacije. Fotelja i profit je vrhovni ideal stranačkih jurišnika, a politika sredstvo za to. Do sukoba može doći samo privremeno između ove dvije stranke oko političkih pitanja samo dok se ne riješe privatni dilovi. Čović, kako je to predstavio javnosti, s Tihićem razgovara, rješava sudbinu hrvatskog naroda, a za razgovor s hrvatskim političkim dužnosnicima nema vremena. Valjda ih ne smatra doraslim sebi, gdje je on mjera svih stvari, pa i hrvatstva. Za njega je Milorad Dodik najveći prijatelj, a Republika Srpska bolji dio BiH. A kad mu na kahvu dođe Tihić, onda im je Dodik glavni problem kao i „bolji dio BiH“. O čemu je, zapravo, riječ? Ne, tu nema politike, osim privatne. Opstati i ostati što duže, po mogućnosti do vječnosti na čelu stranke, vući konce vlasti, postaviti svoje ljude tamo gdje se odlučuje i troši pa makar i sto maraka, ne zamjeriti se Uredu visokog predstavnika i drugim moćnicima iz međunarodnih krugova. Dakle,  zadržati monopol na političke i svake druge odluke, marginalizirati, ili, čak uništiti, svaki znak drukčijeg mišljenja i djelovanja koji bi im mogao postati ili već jest konkurencija. Svako sredstvo je dobro, ako vodi tom cilju, pa makar bila i djeca u Stocu. Oni ne priznaju ni zakon ni ministra ni vladu županije. Oni će to riješiti. I trebaju riješiti, jer su oni to zakuhali. Svjesno, kao što i sad svjesno obmanjuju javnost da to mogu preko nekog povjerenstva, svojih poslušnika koje će primorati da nešto učine. Za njih ni zakon ni ustav ne znači ništa. Pa nisu li i posljednji put kad su boravili u Stocu davali protuustavne izjave. Naime, negirali su odluke Vrhovnog suda.

Žulj je sudu jasno rekao kako osobno poznaje ljude koji su odbili svjedočiti protiv Gasala i ostalih zbog straha za vlastitu kao i sigurnost svoje obitelji. Isto se tako jasno da iza svih nedjela u Bugojnu stoji ratni načelnik općine Bugojno Dževad Mlaćo.

Piše: Jurica GUDELJ MOSTAR - Smisao procesuiranja ratnih zločina jeste prvenstveno zadovoljenje pravde. Stoga bi se suđenja optuženima za ratne zločine morala provoditi na više nego fer način i uz posebno vođenje računa o žrtvama. Primjer bugojanskog Hrvata Drage Žulja, koji je svjedok optužbe u procesu koji se vodi protiv Nisveta Gasala, Musajba Kukavice, Enesa Handžića i Senada Dautovića, pokazni je primjer načina na koji se ratni zločini procesuiraju u BiH. Žulj je pri davanju iskaza na Sudu BiH rekao kako mu je večer uoči svjedočenja prijetio izvjesni Mujo Duraković. I to je ušlo u zapisnik. I nikom ništa. Isto se tako jasno da iza svih nedjela u Bugojnu stoji ratni načelnik općine Bugojno Dževad Mlaćo. Tužiteljstvo BiH je potvrdilo kako zna za slučajeve zastrašivanja svjedoka, no ne sjećamo se da je ikada nešto po tom pitanju poduzeto. Čak i kad je svjedoku zaštićen identitet ništa mu ne garantira sigurnost, jer i obrana i tužiteljstvo znaju o kome se u stvari radi. Institucija zaštite svjedoka postaje, dakle, prilično besmislena. No, bilo bi dobro kada bi slučaj Drage Žulja, ili čak bugojanskih Hrvata bio jedini u BiH. Čini se, međutim, kako je zastrašivanje svjedoka postala praksa u našoj zemlji. Sjetimo se samo suđenja za ratni zločin počinjen nad Bošnjacima u zgradi "Vranica" u Mostaru, ali brojnih drugih suđenja širom BiH i na svim stranama, kada su svjedoci nekoliko puta davali proturječne iskaze, a na kraju izjavili kako se ničega više ne sjećaju. Žulj je sudu jasno rekao kako osobno poznaje ljude koji su odbili svjedočiti protiv Gasala i ostalih zbog straha za vlastitu kao i sigurnost svoje obitelji. Pitanje sigurnosti svjedoka u procesima za ratne zločine se mora žurno riješiti, inače BiH nikada neće proći postratnu katarzu.

Poštovane drugarice i drugovi,

dame i gospodo, antifašisti,  partizani,

Čast mi je da danas stojim ovdje, na ovom slavnom dijelu bosanskohercegovačke zemlje, i da mogu da oživim uspomenu na hrabre i čestite heroje koji su dali sve od sebe da bi spasili svoje suborce, drugove i drugarice, iz kandži fašističkih zločinaca i njihovih domaćih pomagača, četnika i ustaša.

Mnogo je ispričanih priča, mnogo je sjećanja, ali  nažalost,  sve je više nipodaštavanja i umanjivanja značaja narodno - oslobodilačke borbe, časne i herojske, borbe koju su vodili svi narodi nekadašnje nam zajedničke države.

Ne smijemo zaboraviti i ne smijemo dopustiti da se herojske bitke, poput ove, zaboravljaju ili što je još gore, ne smijemo dopustiti da se iskrivljuje i falsificira karakter cjelokupne borbe protiv fašista i domaćih izdajnika.

Četvrta neprijateljska ofanziva, ili kako su je fašisti nazvali Fall Weiss, pokrenuta je sa ciljem da se uništi Glavni štab NOV-a, glavnina partizanskih snaga, i što je bilo najgnusnije, Glavna partizanska bolnica. Ofanziva je trebala definitivno da učvrsti pozicije fašističke tvorevine NDH, pozicije zločinačkih četničkih "otadžbinskih" vojnika, i fašističkih njemačkih i italijanskih okupacionih trupa.

Fašisti nisu računali na vašu vjeru u pobjedu, a samim tim, da niti jedan borbeni zadatak partizanskim jedinicama nije predstavljao nerješiv problem.

Oni su to poslije osjetili na svojoj koži, pogotovo četničke formacije koje su poslije ove bitke prestale postojati kao vojni faktor i koje su ostale samo ono što su zapravo i bile od početka rata, zlikovci zaduženi za zločine nad nemoćnim i nevinim civilnim stanovništvom.

Postoje neke paralele koje se mogu povući  i sa ratnim sukobom koji se, nažalost, dogodio u našoj bližoj historiji. Taj rat je ponovo iznjedrio domaće fašiste koji su počinili strašna zlodjela, ratne zločine i genocid.

To nam pokazuje da borba nije okončana i da razbijanje njihovih snaga, koje se dogodilo ovdje - 1943. godine, nije bilo konačno.

Zbog toga nikada ne smijemo stati i klonuti duhom, zbog budućnosti nas samih, a još više zbog budućnosti naše djece i onih koji dolaze.

Drugovi borci, znam da živite teško i da vas boli nebriga današnjih vlasti, i što je još gore, da čak i na odgovornim mjestima u ovoj državi sjede, ili su sjedili, ljudi koji se ponose svojim četničkim ili ustaškim  porijeklom i njihovim ideologijama.

Ali znajte da postoje oni koji se nikada neće predati, oni kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina i za koju smo odlučni da se borimo, jer Bosna i Hercegovina je naša, svih nas, Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja, Roma, Ostalih, svih njenih građana i naroda, i to je naša zemlja, na svakom komadiću njene teritorije, bez obzira kako se zovemo, kojem se Bogu molimo, bez obzira da li smo većina ili manjina.

Niko, niti jedan narod, niti jedna politika, niti jedan pojedinac nije i neće biti vlasnik Bosne i Hercegovine, ali neće biti sigurno ni vlasnik niti jednog, makar manjeg, dijela naše zemlje!

Ona pripada Bosancima i Hercegovcima i to cijela! Samo takva Bosna i Hercegovina, a zašto ne reći, Bosna i Hercegovina definirana ZAVNOBiH-om, jeste normalna zemlja, zemlja budućnosti, sretna zemlja!

Za nekoliko dana je 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom! Odajući poštovanje svim antifašistima koji su dali svoje živote za slobodu, želim ponovo istaći da je i antifašizam naše historijsko naslijeđe, koje ćemo sa ponosom unijeti u evropsku porodicu naroda, koja također baštini iste vrijednosti kao osnov savremenog demokratskog svijeta!

Neka je vječna slava i hvala svima koji su dali svoju žrtvu u borbi za slobodu protiv fašizma.“

 Liberalno Demokratska Stranka BiH je ogorčena plakatima koji su se pojavili na sarajevskim ulicama a na kojima stoji "Smrt pederima". Poziv na ubijanje ljudi zbog njihove seksualne orjentacije ne može biti djelo nekoga ko se predstavlja zaštitnikom vjere i vjerskih načela.

Podsjećamo da su upravo muslimani na svojoj koži osjetili najstrašnija stradanja, da su proganjani i masovno ubijani samo zbog svog opredjeljenja, i to vjerskog. Upravo zbog toga muslimani moraju pokazati najveći stepen tolerancije i štititi druge i drugačije.

Držimo da su pozivi na linč homoseksualaca djelo neodgovornih i instruiranih pojedinaca koji imaju za cilj Sarajevo predstaviti netolerantnom i neciviliziranom sredinom iz koje će dolaziti slike pretučenih mladića i djevojaka kakve smo gledali iz Beograda, Zagreba i Moskve. Takav film mi ovdje nećemo dozvoliti, niti sada, niti ikada.

Liberali pozivaju građane da ne nasjedaju na provokacije od strane pojedinaca koji više nemaju pravo pričati o moralu, a vjerske institucije da se prvo obračunaju sa svojim službenicima koji seksualno iskorištavaju maloljetne djevojčice i dječake.

Takođe, pozivamo na zajedničku borbu protiv seksualnog iskorištavanja 14-godišnjaka koje je prema našem krivičnom zakonu dozvoljeno, i u tome tražimo konkretnu podršku i vjernika, i svih slobodnih građana, i političara koji umjesto da mijenjaju takve zakone raspravljaju o uskraćivanju ljudskih prava.

Titova Jugoslavija je kocila ekonomske integracije i kao takva bila je trn u oku cijelom zapadu. Ekonomija joj je bila modul kako treba da funkcionise. Nije bila clan ni jednog bloka, a bila je osnivac nesvrstanog pokreta. Zato su Balkan destabilizovali na vec isproban i siguran nacin. Zaigrali su na nacionalnu kartu. Tako su ma scenu stupili fasisti i nacionalisti.
Danas se balkanske zemlje busaju u prsa kako su nezavisne, a daleko su od nezavisnosti jer zavise od EU. U odnosu na EU one su u vazalskom odnosu, dok je Jugoslavija imala koncept partnerstva.
Na Balkanu je izrazen i evropski elemenat koji podrzava stanje onakvo kakvo jeste. Drzave Balkana imaju Ustave zasnovane na etnickom , a ne na gradjanskom principu. Takve ustave nema ni jedna druga drzava Evrope.
U svemu ovome najtragicnija je BiH. Zapad je nije podrzao da stvori Ustav u kome bi Bosanac i Hercegovac bili drzavljani BiH. Imamo Ustav i sistem u kome svi imaju odrijesene ruke za svoje projekte i podjele ( ekonomsku I drustvenu) .
Za razliku od BiH EU I SAD imaju sisteme zasnovane na gradjanskim pravima. Zakoni se postuju placaju porezi… imaju uslove da uklone sve elemente koji nazaduju drzavu a BiH to nema. U ovakvoj BiH ne moze biti demokratije a ni povjerenja medju gradjanima.
Tvrdim politika EU I SAD je dvolicna, etnicki princip kao osnova drustvenog zivota ne moze funkcionisati

Prema pisanju subotnjih dnevnih novina, više od 10 milijuna kuna Zagrebački će holding platiti projekt izdanja Zagreb.hr, jedinstvenog dvotjednika Milana Bandića koji će u predizborno vrijeme građane obavještavati o projektima aktualne vlasti.

Naime, prekjučer je u Narodnim novinama Holding objavio da je s tvrtkom Medijska mreža, koja je osnovana prije pet mjeseci, sklopio ugovor za javne usluge, odnosno za usluge novinske agencije težak 10 milijuna i 296 tisuća kuna. Lidija Tomić, članica Uprave Holdinga za Jutarnji list rekla je da nikako nije o projektu koji se radi zbog nadolazećih izbora, zato što će dvotjednik izlaziti najmanje godinu dana, na koliko je potpisan ugovor (lokalni su izbori za devet mjeseci), činjenica je da prvi dan listopada počinje bombardiranje cijeloga grada pozitivnim informacijama o zagrebačkom gradonačelniku i njegovim potezima te odlukama Poglavarstva i Holdinga.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić večeras je pustio u promet obnovljenu Palmotićevu ulicu.Na novinarska pitanja vezana uz projekt Zagreb.hr  rekao je  kako će o tom projektu javnost izvijestiti početkom listopada, kada bude bliže njegova realizacija.(M.N.)

U slučaju da ste prošli tjedan proveli na Marsu, čini se da je planeta Zemlja u velikim problemima.
Naime, iako je to bilo očigledno jos prije par godina kada su dvije kompanije ulovljene u nekakvim "sumnjivim poslovima" oko financijskih bilanci, Fannie Mae i Freddie Mac su u bankrotu.
Prosječan Hrvatski građanin ce najlakše shvatiti o kome se radi, ako mu se kaže da se radi o svemu onome što mu se u zadnjih pedesetak godina prikazivalo na televiziji pod pojmom "Američki San".
O kojoj je lovi riječ ? Manje više, o sveukupnoj.
Dolaze teška vremena.
U Hrvatskim medijima naravno ni riječi o ovome događaju ravnome Sibirskoj eksploziji.
Onako kako smo to i prognozirali, evo nas na samom rubu provalije.

Dana 11.07 2008, otvorena je Crom Time Bank, onako u slučaju da vas Sarkozijeva izjava o tome kako će se u Irskoj morati ponoviti referendum o Europskoj Uniji, odnosno poništiti prijašnja narodna odluka, podsjeti na fašizam.
Hrvatska, a Istra naročito, spadaju u područja koja se u zadnja vremena diče antifašizmom, naime.
Nažalost, ista su područja popušila fore o slobodnom tržištu i demokraciji te priče o nekakvim zlodjelima i državnim financijskim intervencijama kakva su moguća samo u bivšem Sovjetskom Savezu.

Istina je naime da su vaše 3 kune, skupa sa onima iz još poneke naivne zemlje, ostale jedine prave među trilionima novostvorenih bezvrijednih novčanica i jedini su razlog zbog kojega se sva ova mučnina ne završi u jednom jedinom danu.

Fannie Mae i Freddie Mac - Kraj Iluzije

Fannie Mae i Freddie Mac su kreditni giganti koji posjeduju 6000 milijardi dolara izdanih kredita, slovima šest tisuća milijardi dolara.
To je otprilike polovica društvenog bruto proizvoda Europske Unije.
Fannie Mae i Freddie Mac međutim na svojim računima, svojeg kapitala imaju samo u odnosu od 1,5% na sve ono što su izdali i za šta garantiraju.

To otprilike znači ovo:
Dovoljno je da samo 1,5% njihovih dužnika, naprimjer "vlasnika" stanova koji imaju kredite sa promjenljivom kamatom, prestanu plaćati rate i cijeli kapital grupa Fannie Mae i Freddie Mac je izgorio u roku od godinu dana.

U ovim kriznim i teškim trenutcima, broj dužnika koji ne plaćaju rate je već veći od 1,5%.
Oficijalno, izgleda da ih već ima 2,33%.

Nestanak, kraj grupa Fannie Mae i Freddie Mac je samo pitanje mjeseci.
Najvjerovatnije će biti nacionalizirane, ali po koju cijenu?
Amerika je već kao nacija u astronomskom dugu, Američke obitelji su u dugovima do guše.

Pare normalno trebaju pronaći tamo otkuda su ih uvijek i uzimali, iz inostranstva.

Zbog toga uopće ne treba čuditi da su se na burzi počeli kladiti u nešto nezamislivo: Bankrot Sjedinjenih Američkih Država.

Izgleda kao da je ljeto 1931 godine.

Dvije svjetske najveće financijske institucije su imale srčani udar.
Politička doktrina koja nas je dovela u ovaj kaos je također bankrotirala.
Nema nikoga od svjetskih lidera sa nekim praktičnim rješenjem.
Federalne Rezerve traže od javnosti ček bez limita za grupe Fannie Mae i Freddie Mac,
kompanije praktično u bankrotu.
Neizbježno je upitati se: novim čekom bez pokrića se namjeravaju isplatiti stari čekovi bez pokrića?
Osim toga, nacionalizacijom te dvije grupe, Američki bi se javni dug skoro poduplao,
a ono što je najgore, u njemu bi se našli i prljavi krediti i otrovni financijski derivati.
Ovakva situacija nije odjedanput pala s neba, Fannie Mae i Freddie Mae su u stvarnosti već godinama u bankrotu.
Strani su investitori uvijek vjerovali da je investiranje u Fannie Mae i Freddie Mac bez rizika,
isto onako kao i u dužničke obveznice Sjedinjenih Američkih Država.
Ne samo da su se počeli brinuti, na burzi je već krenula opklada u Američki bankrot.

Kreditni rejting Sjedinjenih Američkih Država je u međuvremenu, "iznenada" pao sa
"Njemačkog" AAA, na "Talijanski" AA nivo.


Za razliku od 1931, kada nisu postojali financijski instrumenti derivati, danas je
njihova ukupna vrijednost prevazišla 700 triliona dolara.
Za usporedbu, svjetski globalni Bruto Društveni Proizvod iznosi samo oko 50 triliona dolara,
a ukupna je vrijednost, kapitalizacija svih svjetskih burzi, odnosno svih svjetskih kompanija bila oko 51 trilion dolara u Ožujku 2007.

U ovim momentima, samo u Americi pričamo o mogućih 6 triliona gubitaka na nekretninama,
3-4 triliona gubitaka na burzama, na koje moramo nadovezati i gubitke banaka.
Radi se o gubitku od 10 triliona dolara na bruto društveni proizvod od 13 triliona dolara.
Napomenimo i da je iznos onih najotrovnijih derivata negdje oko 50 triliona dolara.
Osim toga, potrebno je reći i da nema riječi o otplati javnog duga, koji oficijalno
iznosi oko 9,5 triliona dolara, a neoficijalno između 50 i 100 triliona dolara.

Ne zna se čime se drogiraju u Međunarodnom Monetarnom Fondu, ali izgleda da dobro djeluje
kada su upozoravajući na globalnu recesiju podigli procjene za svjetski rast sa 3.7% na 4.1%.
Praktično, svi se prave naivni i slijepi uporno izbjegavajući navesti pravi uzrok:
centralne su nas banke pokopale u teške dugove koji su konačno počeli donositi posljedice.
Naime u čemu je problem?
Dugu i zaduženju postoje limiti, a mi smo ih svi skupa već odavno prekrdašili.

Europa je upala u krizu još prije Amerike.
Sablasna je činjenica da se Eurima hranila i hrani Amerika.
Drugog izlaza naime nema kada ti je sva imovina u dolarima, a ne u kukuruzu.

U Engleskoj su ljudi u panici povlačili novac iz banke Northern Rock, u Americi iz banke IndyMac.
Sve su ovo samo najave pravog ciklona koji dolazi.

Nafta je na skoro 150 dolara.
Zbog skoka cijena hrane, već su se počeli voditi ratovi.
Stranci koji su prošle godine ulagali u Fannie Mae i Freddie Mac su time pokrili
1/3 Američkog deficita od 700 milijardi dolara za 2007 godinu.
Samo si je Kina umjesto bogatstva, natovarila na vrat, sveukupno skoro 2 triliona dolara briga.

Velika Britanija je u ogromnoj krizi.
Zabilježen je najveći deficit od 1946 godine.
I javni i osobni dugovi su na rekordnim nivoima.

Danska je u recesiji, Italija liči na utopljenika.
Upravo su pale koalicijske Vlade u Belgiji i Austriji.
Karakteristike fašizma su svuda i sve primjetljivije.

Španjolska je, ne zna se ni gdje je više Španjolska.
Ministar ekonomije Pedro Solbes je izjavio da se Španija upravo nalazi u najvećoj financijskoj krizi u svojoj povijesti.
Trenutno, deficit iznosi deset posto društvenog bruto proizvoda.
Bankrotirao je "kralj" tržišta nekretnina, Martinsa-Fadesa.

U pozadini umjetno izazvane globalne financijske krize, tiho se rađa novo carstvo, "Europska Unija".
Kako bi se osigurao nesmetan tok i razvoj novog imperija, u skoro svim zemljama članicama je
izbjegnuta narodna odluka kroz referendum, prepuštajući to sudbonosno "DA" od ogromne važnosti
korumpiranim političarima.
Tamo gdje se pitalo narod, Francuzi, Holanđani i Irci su rekli NE!
Ovo zadnje Irsko odbijanje Lisabonskog sporazuma, odnosno nerazumljivog i nečitljivog dokumenta
Europske Konstitucije koji se sastoji od tisuća stranica amandmana na admanske amandmane,
razbjesnilo je elitu.

Sramotna je činjenica da je Sarkozy, koji dolazi iz Francuske, baš iz zemlje u kojoj je
također narod odlučio "Ne", postao jedan od glavnih napadača na Irski narod.
Lijepo su mu Irci odgovorili, kako je to objavljeno 19,07,2008:
"Nema šanse da se u Irskoj ponovi referendum, na kojem je narod već odlučio "NE".

Još je važnija i pozitivnija namjera Irskog milionera po imenu Declan Ganley,
u stvari organizatora, dizajnera i arhitekte Irksog "NE", da u skoro vrijeme omogući
da se u svim zemljama članicama održi narodni referendum!

Nacelnik Opcine, Banovici Pasaga Avdic, podnio je i svecani izvjestaj o uradjenom poslu tokom godine. S obzirom na to da smo od onih koji se u 21. vijeku jos raduju kilometru asfaltiranog puta, prvo je saopsteno da su asfaltirane saobracajnice u 12 gradskih i seoskih podrucja, cime smo uspjeli dobit asfalt u svakoj mjesnoj zajednici. Spomenuo je rekonstrukciju sportskih terena, obogacenje turisticke ponude i ''brojne druge infrastrukturne projekte'', od kojih je naravno najveci vodosnabdjevacki, Krabasnica!

''Nove impulse dali smo razvoju poduzetistva i zaposljavanju. Nasa opcina jedna je od malobrojnih u Kantonu i Federaciji, u kojoj je broj zaposlenih veci od broja evidentiranih nezaposlenih osoba. O kolektivnom standardu sam po sebi govori podatak da smo sa prosjecnom placom od 635 KM, druga opcina u kantonu'', kazao je Avdic

Sta li je tu istina  a sta ne necu u to ulaziti, ali je naglaseno rjesenje problema vodoprivrede. On ne da je rijesen. Sada je to veci problem nego ranije. Sa pocetkom vecih vrucina, koje su trajale svega 4 ili 5 dana uvedena je redukcija  I stepena a onda su slijedile ostale da je grad samo par sati dnevno imao vodu.
Kada pada kisa duze od 1 sat ili je pljusak   onda iz cesme izlazi ne mutna voda nego blato, zato su Banovici postali najljekovitiji grad, a njegovi gradjani najzdraviji. Oni se ne kupaju nego piju blato.

Poslijednjih godina na području Banovića, primjetno je smanjen interes mladih za neke tehničke škole i radnička zanimanja iako pojedine firme nude stipendije i sigurno zaposlenje nakon školovanja. ''Nisu popunjene mašinska tehnička škola, prvi razredi za instalatere centralnog grijanja, elektro instalatere i kopače u 'Podzemnoj eksploataciji uglja' i nije sigurno da će biti popunjeni'', kaže Ramiz Mešanović direktor Mješovite srednje škole.
Dodaje kako se još nije prijavio niti jedan učenik za jamske kopače, iako je Rudnik „Banovići“ zbog deficitarnosti ovih radnika obezbjedio stipendije, knjige i troškove prevoza. Osim toga, opće je poznato da je „Podzemna eksploatacija uglja“ koja posluje u sastavu ovog Rudnika po uslovima rada među najbezbjednijih u regionu, a plaće kopača premašuju 800 KM.

Komentar jednog mjestanina.

O kakvim to stipendijama govovrite???Koje to firme nude stipendiju i zaposlenje???Dajte molim vas objavite decidno koja su to zanimanja.U porodici imam svih zanimanja tehničara, bravara, zavarivača, električara, kopača, rukovaoca, .....Ti kopači o kojima vi govorite uzimaju se iz postojećeg kadra podzemne eksploatacije od radnika koji su primljeni kao NK radnici, po ko zna kojim kriterijumima, i koji su se odrekli svojih prethodno završenih škola da bi dobili posao u "najbezbjednijoj jami", kako se u članku opisuje.Dajte neka autor ovog članka pošalje svoga sina da zaradi penziju u ovoj "najbezbjednijoj i najhumanijoj jami" pa neka onda priča o tome..A da Vam kažem i za platu...ako je istina, malo je to za rad koji ljudi pružaju u veoma teškim ergonomskim uslovima rada ko

Knjizevne i uopce kulturne cinjenice ne mogu u nas danas imati nikakvu vrijednost i "primjenu" same po sebi, nego samo ako mogu biti shvacene i upotrijebljene kao kolektivno etnicko vlasnistvo, u bukvalnom znacenju toga pojma: onako kako su vlasnistvo novac, konji, zemlja upisana u gruntovnicu, kafic ... Iz takvoga shvacanja, zatim, dolazi dundjerisanje nacionalnih knjizevnih "korpusa" (corpus, oris, lat. - tijelo, a u vojnoj terminologiji - oruzana formacija). Samo korak odatle - eto nama nasih nacionalnih knjizevnosti - bosnjacke, hrvatske i srpske, kao precizno utvrdjenih, uredno postrojenih i uvjezbanih, do zuba naoruzanih korpusa. U miru - za mir, u ratu - za vratove. Jedino iz takvih nakaradnih koncepata kulture i knjizevnosti, kao svojine i kao atributa etnije-nacije, mogu dolaziti i sporovi o pripadnosti pojedinih pisaca ili djela ovoj ili onoj nacionalnoj knjizevnosti; ti sporovi, naime, nikada se ne odmjeravaju u knjizevno relevantnoj materiji (poetickoj, jezicno-stilskoj...), vec se iskljucivo vode u tipicno svojinskim terminima: ciji je ovaj pisac, cije je ono djelo.

Cijela nasa novija povijest puna je takvih pigmejski smijesnih i opakih svadja, u kojima su svojim "opredjeljivanjima" i "izjasnjavanjima" ulje na vatru nerijetko dolijevali i sami pisci, umjetnici, ne znajuci apstrahirati bestjelesno tijelo svoje umjetnosti od svojih privatno-gradjanskih potreba (i prohtjeva). Nisu, time, svjedocili nista novo pod suncem - samo otrcani paradoks, da, naime, talenat ne bira kucu u kojoj ce prebivati.

Jedan od takvih "sporova" nedavno je, po tko zna koji put, osvanuo u novinama: cija je Hasanaginica? Ne znam hoce li se "anketa" razvijati dalje, a bilo bi dobro da nece, jer je vec i ovo malo sto je u njoj receno - sve nesporazum do nesporazuma.

Anketu je potaknuo napis u zagrebackom Globusu o pripremi premijere Alispahic-Horoziceve opere Hasanaginica, odnosno usputna tvrdnja autora teksta da je "originalna Hasanaginica pisana ikavicom, sto je svrstava u bastinu hrvatske knjizevnosti". "Originalna" Hasanaginica, naravno, nije pisana, nego kazivana ili pjevana, ili/i oboje, a gotovo je nemoguce govoriti o "originalnoj" verziji pjesme, ali pustimo sad to. Vec u Globusu se govori o "svojatanju", naravno, neopravdanom: po Globusovu autoru uradio je to Vuk Karadzic, "koji je pokusao slavno djelo smjestiti u srpsku knjizevnost".

Zagovornici ekskluzivno bosnjackoga vlasnistva nad Hasanaginicom medju ucesnicima sarajevske ankete, pak, odbijaju i jedno i drugo svojatanje: "nikakvom se analizom ne moze dokazati da je Hasanaginica srpska ili hrvatska balada", a s druge strane, "nije moguce knjizevnom analizom dovesti u pitanje bosnjacki i tekst i kontekst ove pjesme", kaze jedan od njih. Drugi, pak, osvrce se na jezicni "hrvatski argument": "Pola alhamijado knjizevnosti je pisano ikavicom, nece nam valjda sad i alhamijado uzeti?" Mogucnost, pak, da bi Hasanaginica bila tretirana kao srpska, ovaj ucesnik odbija posredno, citirajuci kako je navodno Alija Isakovic srpskim piscima rekao da, ako je Mesa Selimovic srpski pisac, onda najveci srpski roman pocinje s bismillom. Ni uz najbolju volju nisam u ovoj nedorecenoj dosjetki mogao pronaci nikakav valjan argument za Selimovicevo "bosnjastvo", kao ni protiv njegova eventualnoga "srpstva", osim ako autor ne postulira potpunu i ekskluzivnu istovjetnost pripadanja bosnjastvu i islamu s jedne strane, a apsolutnu inkompatibilnost izmedju srpstva i islama s druge strane. Siromasan nekakav islam bi to bio ...

Da je Hasanaginica bosnjacko-muslimanski "tekst i kontekst", cak na odredjen nacin amblematski, jasno je svakomu tko o juznoslavenskom knjizevnom i antropoloskom kompleksu ista mjerodavno znade. Moglo bi se otici i korak dalje, pa u blagom pretjerivanju reci: tko bi to negirao, negirao bi i samu mogucnost da se knjizevno i kulturoloski artikulira bosnjacko-muslimanski identitet.

Je li, medjutim, bas tako svetogrdna i knjizevno sasvim bezvrijedna ("nedokaziva") mogucnost da se Hasanaginica drzi u hrvatskom, pa i u srpskom knjizevnom i jezicno-knjizevnom kontekstu?

Nacin na koje su nastajale i nacin na koji su komunikacijski postojale pjesme usmene knjizevnosti naprosto ne zna za one razlike koje su mnogo kasnije proizvedene politickim putem, i koje danas dozivljavaju svoj karikaturalni klimaks u obliku bosansko-balkanskih etno-nacija predvodjenih svojim etno-partijama i svojim etno-liderima. Necu time da ono vrijeme proglasim boljim od ovoga, da "medjuetnicke" odnose kakvi su vladali onda, proglasim idilicnim u odnosu na danasnje. Ne, mutatis mutandis, isto lose "nam" je bilo i onda kao i danas. Ali, obrasci i prostor jezicne, kulturne i imaginacijske komunikacije bili su homogeni. Danasnjim nacionalno-vjerskim cistuncima pred tom cinjenicom preostaje samo da ju retroaktivno "osude" i proglase izdajnickom.

Ikavski jezik i ikavska "poetika" kulturna su i kulturoloska cinjenica, koja podrazumijeva cijeli jedan nepregledni (i, nazalost, potpuno prezreni i nepoznati) arhipelag procesa, veza, uzajamnosti, ogromnu zapretanu memoriju cijeloga jednog potonulog svijeta - a da bi se mogla apsolvirati ubogim odsijecanjem: dovle je moje, odavde tvoje.

Sto tek reci za onu cudesnu jezicnu cesticu, onu zajednicku molekulu "sredisnjega juznoslavenskog jezika", bez koje bi toliko slavljeni i hvaljeni, u nebo uzdizani "narodni genij" (u svetri danasnje, medjusobno iskljucive politicke verzije) bio naprosto nemust! Govorim, naravno, o desetercu, cija prozodijska struktura i mnemotehnicka moc jednako uvjetuju i grade Hasanaginicu i Suickinju Maru, Kraljevica Marka i Aliju Djerzeleza, Senjanina Tadiju i Budalinu Talu.

Danasnji nasi nacionalni "mislioci" o svemu tomu, naravno, ne vole razmisljati, njima je lakse cijelu tu zamrsenu pricu pojednostaviti, falsificirati, jer ona opasno potresa obrazac nacionalnoga identiteta, kako ga oni dizajniraju: jasan, u se zagledan, od drugih odvojen, destilirano cist, apsolutan i nicim, nedajboze, natrunjen, statican i nepromjenljiv; sve tako, od Kulina bana, od stoljeca sedmog, od Save Nemanjica, do nasijeh dana...

Kott, veliki majstor Ujedinjenih velikih loža Njemačke: "Sve zavisi od rada braće u BiH i kako će oni to provesti. Mi smo tu da ih podržimo i zato smo ovdje" ,Kostić, veliki majstor regularne lože Srbije: "Ovo ima veliki značaj za VL BiH jer samo prisustvo ovoliko mnogo stranih delegacija govori koliki je ugled bh. lože u Evropi. A to je i za nas iz regiona važno jer prolazimo kroz iste teškoće zajedno" ,Možda je samo puka slučajnost što su se Dodik i Silajdžić usaglasili istog dana kada su u Holliday Innu veliki majstori velikih evropskih loža slavili dvogodišnjicu Velike lože BiH. Ali činjenica je jedna: i jedni i drugi kažu da žele bolju i tolerantniju BiH, evropsku.

Dok su se u hotelu Radon Plaza Milorad Dodik i Haris Silajdžić pod pritiskom visokog predstavnika Miroslava Lajčaka nevoljko dogovarali o policijskim reformama, u tišini hotela Holliday Inn istovremeno se slavila dvogodišnjica postojanja masonske Velike lože Bosne i Hercegovine.

Slavljenici su dočekali stariju braću, velike majstore i delegate iz najvažnijih evropskih odredišta. Na obilježavanju godišnjice našli su se veliki majstori Austrije, Italije, Njemačke, Holandije, Slovenije, Srbije, te delegacije Rumunije, Crne Gore, Belgije, Švicarske… Tu su trebali biti i predstavnici iz Hrvatske i Makedonije, ali su na vrijeme obavijestili slavljenike da neće moći prisustovati iz objektivnih razloga.

Iako učesnici ovog skupa decidno odbijaju ikakvu povezanost na relaciji Radon Plaza-Holliday inn, ne odbacuju namjeru da žele pomoći Velikoj loži BiH, a preko nje i ljudima koji žive u Bosni i Hercegovini.

Podrška “glavom i dušom”

Za mnoge je masonerija beznačajna organizacija koja samo održava famu o svojoj moći, dok je za druge to bratstvo koje povlači konce iz sjenke i upravlja biznisom, finansijama i politikom vlada.

- Mi smo zajedno sa ložom Slovenije, prije dvije godine, formirali Veliku ložu BiH – kaže Michael Kraus, veliki majstor VL Austrije.

U Austriji tradicija slobodnog zidarstva stara je 225 godina. Kraus napominje da je i tada masonerija bila jedna evropska dimenzija, a nikada nacionalna.

- Za nas u centralnoj Evropi je jako važno da se nove zemlje ne podržavaju samo novcem, nego i glavom i dušom. Principi slobodnog zidarstva su principi toleranicije i razumijevanja između zemalja. Tako bi ti principi dobro došli i državama bivše Jugoslavije. Austrijsko slobodno zidarstvo ima veliki ugled i kod vlade i u njihovom društvu. To je još jedan razlog da ovim, novim, mladim, zemljama pokažemo kako se može živjeti zajedno s politikom, ali da se ne učestvuje u politici –kaže Kraus.

On dodaje da se u BiH dešava nešto što se prije nekoliko godina nije moglo ni zamisliti. Dakle, iz Krausove vizure, pripadnici raznih etničkih grupa svakodnevno se sastaju i razgovaraju, ne više o problemima iz prošlosti, nego o perspektivama.

- To je jako važno, kao i to da svake godine sa svih strana dođemo u BiH i razgovaramo – zaključuje Kraus.

Za dr. Klausa-M. Kotta, velikog majstora Ujedinjenih velikih loža Njemačke, jedna je stvar apsolutno jasna - a to je da internacionalni odnosi u slobodnom zidarstvu imaju dugu i veliku tradiciju.

- Kada je prije 280 godina počeo taj kosmopolitski razvoj slobodnog zidarstva, tada su svjetski problemi bili sasvim drugačiji od današnjih. Tada se više radilo o oslobađanju čovjekova duha i oslobođenja od raznih religioznih stega i drugih apsolutističkih pokreta. Danas imamo druge probleme. Danas imamo nacionalizam i ideologiju. Kada je nastalo slobodno zidarstvo nije bilo drugih osim religioznih ideologija. Sve je to nastalo u 20. vijeku i znamo šta se poslije desilo – kaže Kott.

On podsjeća da se nešto slično desilo upravo u BiH. Gdje su se, prema njegovim riječima, skupile sve suprotnosti: ideološke, etničke, religijske...

- Mišljenja sam da sve te suprotnosti slobodno zidarstvo može da prevaziđe, ako je tako, onda mi tu moramo pomoći. I zato smo ovdje. No, to sve zavisi od rada braće u BiH i kako će oni to provesti. Mi smo tu da ih podržimo – kaže Kott.

To što su se slobodni zidari okupili u Holliday Inn-u Gustavo Raffi, veliki majstor Grande Orinete D’Italia, postavlja u kontekst da za masoneriju granice ne predstavljaju liniju separacije, već predstavljaju liniju gdje se ljudi sastaju i nalaze da bi razmijenili svoja iskustva i svoju kulturu.

- Svi narodi moraju, htjeli to ili ne, da budu prisutni na izgradnji humaniteta. Za mene, lično, Sarajevo predstavlja jednu od najtužnijih situacija humaniteta i čovječanstva. Dakle, situaciju gdje je relegiozna netolerancija boga ljubavi zamijenila sa bogom vojske. Dakle, postoji bog koji pobjeđuje i bog koji gubi. To je suludo. Zašto je onda važan dijalog? To je jedno sredstvo da bi se ostvarili principi tolerancije. Neophodno je razgovarati međusobno uz sigurnost da se može biti istovremeno i različit i isti – kaže Raffi.

Laboratorij slobode

On napominje da ono što se dogodilo u našoj zemlji vidi kao jedan barbarski momenat u kome je razum bio odstranjen i trenutak u kojem je pokazana međunarodna nesposobnost u intervenisanju na pravi način.

- Ovdje su morali pravilno intervenisati zbog ljudskih prava. Jer ovdje ulja nema, samo je petrolej - kaže Raffi.

On dodaje da je u svim kritičnim momentma historije masonerija bila jedna velika škola i laboratorij slobode. Škola, napominje, u kojoj se građanin formira kao ličnost i koja stavlja do znanja da se živi u teritorijalnoj realnosti zajedno sa drugima.

- Zbog toga je bitna VL BIH. Ljudi koji žive na ovoj teritioriji nalaze u svojoj historiji, u svojoj kulturi,... brojne razloge da žive zajedno. To je jedan bratski pakt koji uvijek treba biti primaran u svim segmentima. Dakle, slobodni ljudi, ljudi sigurni u to da se može biti različito i isto u isto vrijeme. I da treba da se radi na jednom sutra bez granica – objašnjava Raffi.

Dr. Petar Kostić, veliki majstor Regularne lože Srbije, kaže da on nije tu samo zbog slavlja i godišnjice, nego je tu, između ostalog, kako bi se potvrdili dobri odnosi dvije susjedne lože.

- Ovo ima veliki značaj za VL BiH, jer samo prisustvo ovolikog broja stranih delegacija govori koliki je ugled bh. lože u Evropi. A to je i za nas iz regiona važno jer prolazimo kroz iste teškoće zajedno – kaže Kostić.

Na pitanje da li ovaj skup ima ikakve veze sa političkim trenutkom u BiH u kojem treba da se donesu velike odluke od reformi i promjeni ustava, Kostić je bio jasan:

- Slobodno zidarstvo se ne miješa u politiku. Kao pojedinac, mason može da učestvuje da se stvari poboljšaju i da se prevaziđu postojeći problemi, da se traže rješenja, a nikako mi kao loža ne možemo donositi političke odluke i stavove. Mi možemo samo da damo doprinos i da damo neka tumačenja i mišljenja. Politika i slobodno zidarstvo nemaju nikakvih dodirnih tačaka – kaže Kostić.

Velika loža Slovenije uz austrijsku unijela je svjetlo u ložu BiH, mada i oni funkcioniraju tek od 1999. godine.

- Mi smo dobronamjerno pozvani od Austrije da pomognemo ako možemo da se loža uspostavi i u BiH, jer rekli su nam, poznajete jezik, ljude... Mi smo i prije zvaničnog uspostavljanja lože uradili veliki posao na tome da ti ljudi postanu braća – kaže Mladen Terčelj, veliki majstor Velike lože Slovenije:- Mi nismo željeli uspostaviti samo toleranciju među ljudima, nego i međusobno poštovanje. A ono treba da se deklarira kroz primjere tipa: nema više razlika etničke, vjerske, ekonomske prirode,... svi smo braća. I to poštovanje koje postoji, ne ubacivanjem slobodnog zidarstva u profani svijet, pojedinci trebaju dati svome društvu, tamo gdje djeluju. Svejedno, može to biti kroz rad i u parlamentu ili kroz rad profesora u školi... Kada se to poštovanje proširi, ljudi će to shvatiti kao pravi put i prosperitet.

Bez kamera

Više je nego očito bilo da dvodnevni masonski skup u Hollidey Innu nije bio samo formalno obilježavanje jubileja. Mnogo je to više, ali se na njihove sastanke nije moglo. Domaćin, veliki mastor VL BIH, nije htio pred kameru i u javnost. S druge strane, ni u Radon Plazi niko nije očekivao rješenje. Došla je vijest, Silajdžić i Dodik usaglasili su protokol i stali pred kamere.

Vježbanje demokratije

- Slobodno zidarstvo nije samo da se stvaraju bolji ljudi, već je to i vježbanje demokratije. Pravila koja ima ta demokratija u ložama su pravila koja bi i u profanom životu političari trebali imati. Tu istu ideju bi trebali da populariziraju. Mi masoni želimo biti svoji i nismo baš za velika otvaranja, ali istovremeno želimo da ljudi znaju da postojimo – kaže Veliki majstor Kraus.
_________________
THEY LIVE WE SLEEP

Srpski rock pjevač Borisav Đordjević, znan i kao Bora Čorba, rođen je 1. studenoga 1952. godine u Čačku. Još kao malog roditelji su ga naučili nekoliko pjesmica, od kojih su neke bile malčice bezobraznije. Kada su se okupili susjedi mali Borisav penjao se na stol i zabavaljao goste ranije spomenutim pjesmicama. U nižim razredima osnovne škole pjevao je na školskim priredbama hitove kao Zvižduk u osam Đorđa Marjanovića. U to vrijeme Borisav se dvoumio između glazbe i crtanja. Na dječjoj izložbi u Novom Sadu osvojio je nagradu za kolaže. Čak je htio poslije osnovne škole upisati srednju slikarsku u Zagrebu. No, roditelji mu to nisu dopustili pa se upisao u gimnaziju. S trinaest godina Borisav je u Čačku s tri školska prijatelja oformio svoju prvu grupu Hermelini koja je skladala glazbu pod utjecajem zagrebačke skupine Roboti. U to vreme počeo je i sam skladati pa mu se druga pjesma koju je u životu napisao - Moje tuge kasnije našla na albumu grupe Suncokret. Zatim se mladi Đorđević "šeta" po grupama: Vesnici ljubavi, Safiri, Dečaci sa Morave, Čačanski plemići i PORS (Poslednji Ostatak Romantičnog Sveta). Burne godine odrastanja donosile su i prve nevolje. Naime, Bora je s prijateljima provaljivao u tuđe stanove i, jednostavno rečeno, - krao stvari. Od tako stečenog novca u Beogradu su kupovali instrumente. Poslije tri godine nezakonitih aktivnosti, uhvaćeni su i proglašeni za maloljetne delikvente. Bora je sedam dana bio u istražnom zatvoru. Zatim je pušten kako bi se branio sa slobode i odmah je izbačen iz gimnazije. Konačna presuda je glasila: oslobođen uz pojačan nadzor roditelja i povremenu kontrolu organa starateljstva. Za mali Čačak to je bila velika bruka i roditelji odlučuju preseliti se u Beograd. U Beogradu Bora upisuje prilično strogu Petu beogradsku gimnaziju. U želji da se iskupi za grijehe, krenuo je ambiciozno, naredao petice, ali čim je za njim stigla priča iz Čačka, profesori skloni konzervativnijoj pedagogiji počeli su mu davati samo trojke. Do mature je uglavnom bio miran, a nakon nje kao da je stiglo oslobođenje. Kasnije će tvrditi kako mu tada pukao film, pa je odmah otišao na audiciju za rock operu Isus Krist Superstar koja se u to vrijeme pripremala u kazalištu Atelje 212. Dobio je ulogu jednog od apostola tako da je imao neke korske pjevačke zadatke. Tada upoznaje Zorana Radmilovića, Dragana Nikolića i Dušana Prelevića. Nastavlja glumiti pa se pojavljuje u predstavama Purpurno ostrvo, Tom Pejn, Caca u metrou. Ponesen daskama koje život znače pokušao je upisati glumu na Akademiji, ali biva odbijen pa se odlučuje za odsjek kazališne organizacije.

Početkom 1970.-ih formira akustičarsku grupu Zajedno. Prvi singl s pjesmama donio im je sasvim solidnu popularnost. Grupu Zajedno Bora je napustio krajem 1974. godine, ali je već u siječnju 1975. oformio je akustičarsku grupu Suncokret. Pozornost publike zadobili su pjesmama u stilu folk rocka, Borinim duhovitim tekstovima i višeglasnim pjevanjem. S radijskom zvijezdom Zoranom Modlijem, pod imenom Hajduk Stanko i jataci snimili su i objavili singl s pesmama Na putu za Stambol / Anđelija, čuvaj se Turaka (PGP RTB 1975.), a i pod imenom Zoran Modli i Suncokret singlove Rock and roll duku duku i Gili gili bluz (Diskos 1976.). Druženje Bore i Modlija datira još iz vremena grupe Zajedno, kada je popularni disko džokej producirao njihov prvi singl. Do razlaza Bore i Suncokreta dolazi kada je na probu donio svoju novu pjesmu Lutka sa naslovne strane. Članovi grupe odbili su je smatrajući kako ne odgovara senzibilitetu koji su izgradili. Bijesan i ljut, Bora odlazi u lipnju 1978. godine riješen napustiti svijet glazbe. Ipak, prihvaća poziv za najčudniju kombinaciju u svojoj karijeri. S Biljanom Krstić postaje član akustičarske grupe Rani mraz u kojoj su već bili Verica Todorović i Đorđe Balašević svježe posvađani sa sastavom Žetva. Njih dvojica udružuju snage izjavljujući kako: Rani mraz može lako uništiti svaku žetvu i suncokrete. Njih četvoro zatim snimaju tadašnju generacijsku himnu Računajte na nas. Svijestan kompromisa koje čini, poslije nastupa na festivalu u Splitu u srpnju 1978. godine i 45 dana provedenih u grupi, Bora odlučuje napustiti Rani mraz. Po povratku u Beograd Bora za nove suradnike bira dugogodišnje "trkače u mjestu", članove grupe SOS. Oni su godinama figurirali na sceni ne maknuvši se od statusa uvježbane ekipe koja dobro svira standarde.

Riblja čorba zvanično je nastala u beogradskom restoranu Šumatovac 15. kolovoza 1978. godine. Prvotno grupa se trebala zvati Bora i Ratnici, ali su se na kraju odlučili za Riblja čorba zbog čudnog spleta okolnosti (u listu TV Revija objavljen je njihov poster s imenom Riblja čorba, iako o imenu grupe još ništa nije bilo odlučeno). Bio je to beogradski sleng za menstruaciju i slikovito je predstavio izravnu liričnost grupe. Njihova suradnja bila je logičan nastavak svih godina provedenih na sceni. Ono što nije imao Bora, čvrst i energičan sastav, donio je SOS. Ono što nisu imali oni - bijesnog autora koji zna usmjeriti i ima dovoljno pjesama, predstavljao je Bora. Naizgled preko noći, Bora je prekinuo sve veze koje su ga držale za umivenu akustičarsku prošlost, isprljao se i progovorio sasvim drukčijim rječnikom. Prvi koncert Riblja Čorba je održala u vojvođanskom mjestu Elemir 8. rujna 1978. godine. Studenog iste godine emisija Veče uz radio slavila je rođendan koncertom u subotičkoj sportskoj hali. Riblja čorba je odsvirala samo dvije pjesme i zapalila okupljene. Prvi potez učinjen je kada su 22. prosinca objavili singl s pjesmama Lutka sa naslovne strane i On i njegov BMW. Već u to vrijeme Bora je planirao osloboditi se akustične gitare i posvetiti se pjevanju. Prvobitno je imao plan dovesti klavijaturistu, ali se ipak odlučio za još jednog gitaristu. Poslije nekoliko glazbenika koje su imali na umu odlučuju se prihvatiti prijedlog Rajka Kojića i kao ritam gitaristu dovode maturanta Momčila Bajagića. Već početkom ožujka odlaze odsvirati dvadesetak koncerata po Makedoniji. Publika ih je naprečac zavoljela, ali je turneja bila pravi financijski fijasko. Ljeto provodi u kampu Gorana Savinja u Makarskoj gdje su se uvježbavali za promociju debi ploče zakazanu za 1. rujna na beogradskom Tašmajdanu. Želeći napravi zabavu za široke narodne mase, Bora je taj koncert najavljivao pod parolom Riblja čorba neće da vam otima lovu - ulaz dva soma, što je u to vrijeme zaista bila niska cijena. Iako je ploča objavljena tek desetak dana nakon koncerta, termin za nastup bio je odlično tempiran. Početak školske godine, još uvijek lijepo vreme, niska cijena ulaznica i velika fama koj je oko grupe stvorena, doveli su do toga da koncert bude rasprodan. Najveće iznenađenje za grupu predstavljala je publika koja je, iako LP još nije objavljen, znala sve tekstove novih pjesama. Da bi rock cirkus bio još veći, Bora je pozvao antibaletsku grupu Ribetine koju je predvodila komična osoba iz Šumatovca - Meri Cakić. Za nju su mnogi u to vrijeme tvrdili kako je inspirirala Boru za Lutku sa naslovne strane. U erotskom donjem rublju, s podvezicama, ona se kretala po bini opravdavajući prefiks antibaletska. Te večeri Riblja Čorba je odsvirala sve pjesme sa singlova i LP-a uz The Letter iz repertoara Joea Cockera (Cocker je omiljeni Borin pjevač) i Jumpin' Jack Flash Rolling Stonesa. Desetak dana kasnije, Bora je otišao na odsluženje vojnog roka u Doboj. Nešto kasnije i drugi članovi grupe odlaze "vratiti dug domovini".

rupa je ponovo kompletirana krajem prosinca 1980. pa 31. prosinca i 1. siječnja nove 1981. godine s Atomskim skloništem sviraju u hali Pionir na koncertima pod nazivom Atomska čorba. Do polovice veljače 1981. godine u studiju Druga maca snimaju album Pokvarena mašta i prljave strasti. Zvaničo, ploča je u trgovine stigla 23. veljače, a tjedan prije toga Riblja Čorba je trijumfirala na zagrebačkim koncertima u okviru akcije Pozdrav iz Beograda. Na omotu se trebala pojaviti osamdesetogodišnja gospođa Adela, model na Likovnoj akademiji. Planirali su slikati je golu, ali otprilike u to vrijeme pojavio se album Bijelog dugmeta - Doživjeti stotu, a na omotu su bile slike starije gole žene, pa je Bora od tog plana odustao. Velik interes za ploču doveo je do toga da se na dva koncerta u beogradskoj Hali sportova u kojoj se okupilo blizu 5000 posetitelja po večeri. Doduše, svirka nije mogla proći bez incidenata. Direktor Hale plašio se kako će drogirani huligani demolirati parket pa nije dopustio gašenje svjetla, tako da je predgupa Papatra svirala pod osvjetljenjem zgodnim za košarkašku utakmicu. Bora je odbio izaći na binu dok se svjetlo ne ugasi, pa je mučno pregovaranje potrajalo gotovo čitav sat dok je nervozna publika zviždala, lupala nogama o pod i skandirala Gasi svjetlo! Kada je dogovor najzad postignut, halom se prolomilo oduševljenje. U siječnju 1982. godine koncertom u Čačku Riblja Čorba je započela jugoslavensku turneju koja je, kako se kasnije ispostavilo, prilično nezgodno nazvana Tko preživi - pričaće. Gdje god su se pojavili, vladao je velik interes za karte, što su organizatori nemilosrdno zloupotrebljavali. Tako je za njihov nastup u zagrebačkoj Ledenoj dvorani 8. veljače u prodaju pušteno 10.500 karata. U dvorani se, na nesreću, uoči svirke našlo oko 15.000 mladih. Kako su samo dvoja vrata bila otvorena, u gužvi na ulazu izgažena je četrnaestogodišnja zagrepčanka Željka Marković koja je preminula od povreda. Nekim novinama ta tragedija je poslužila kao dobar povod za obračun s rock muzikom i napade na Boru Đorđevića koji s organizacijom nije imao nikakve veze. Poslije Zagreba organizatori su na njihovim koncertima drastično smanjili broj karata koje su puštali u prodaju, a nije bila rijetkost ni da im otkazuju gostoprimstvo, plašeći se novih problema. Ipak u tom periodu Riblja Čorba je definitivno postala jedna od najvećih r'n'r grupa u Jugoslaviji. Početkom veljače u Ilustrovanoj politici objavljeno je pismo nekog tinejdžera u kome je razglabao na temu političke podobnosti druga Đorđevića. To je bilo dovoljo da SUBNOR (Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata) skopske općine Karpoš podnese zahtjev da se ploča zabrani zbog stihova Za ideale ginu budale i Kreteni dižu bune i ginu iz pjesme Na Zapadu ništa novo. Odmah poslije njih, tom zahtjevu se pridružuju SUBNOR Sarajeva i malog vojvođanskog mjesta Bezdan, ali i Savez socijalističke omladine Bosne i Hercegovine. Afera poprima velike razmjere po medijima zbog vrijeđanja tekovina narodnooslobodilačke borbe. Rezultati svega toga bili su vidljivi na terenu. Riblja Čorba je bila prisiljena u Celju prvi put u karijeri prekinuti svoj koncert, jer su dežurni vatrogasci bili previše agresivni prema publici. Koncert u Sarajevu mogao je biti održan tek kada je Bora napisao obrazloženje za tekstove svih pjesama koje će izvoditi i potpisao da će Na Zapadu ništa novo otpjevati na vlastitu odgovornost.

U Tuzli nisu mogli svirati jer, kako je bilo izjavljeno, organizator ne može osigurati red i mir tijekom koncerta grupe čije ponašanje nije u skladu sa socijalističkim moralom. Čitava stvar se smirila kada je grupu obranio tadašnji predsjednik boračke organizacije. Bio je to samo uvod u političke zabrane s kojima se Bora u nastavku karijere susretao. No, prije još većih problema s politkom na Dan mladosti i na rođendan Josipa Broza Tita, 25. svibnja 1982. godine, dobili su Majsku nagradu Gradskog komiteta Saveza Socijalističke omladine Beograda uz obrazloženje da grupa pjeva o životu i problemima mladih i da je postala unekoliko simbol velikog djela omladine. Početkom srpnja pojavila se živa ploča U ime naroda. LP je odrađen sirovo, bez studijskog peglanja, ali ipak je postigao nakladu od 120.000 primjeraka i postao najprodavaniji koncertni LP u dotadašnjoj jugoslavenskoj rock povijesti. Grupa je na ploču uvrstila samo provjerene koncertne favorite, te naklada nije predstavljala iznenađenje. Nekoliko dana kasnije uz druge grupe sviraju na Trgu Marxa i Engelsa na koncertu povodom solidarnosti sa borbom naroda Palestine. Zatim se povlače iz javnosti i pripremaju narednu ploču Buvlja pijaca koja se pojavila krajem 1982. godine. Pored ljubavnih pjesama značaj dio ploče činile su i politički direktne pjesme Slušaj, sine, obriši sline; Kako je lepo biti glup (inspirirana boravkom u neinspirativnoj vojsci); Pravila, pravila; Kad ti se na glavu sruši čitav svet i Ja ratujem sam. Ploča je ponovo postigla veliku nakladu - 250.000. Neke pjesme s ploče korištene su u filmu Laf u srcu. Na osnovu glasova čitateljki lista Bazar Bora je izabran za idealnog muškarca. Doduše, redakcija je odbila objaviti Borinu pjesmicu-zahvalnicu: Domaćice skinite gaćice, ja volim vaše flanelske spavaćice. Na turneju su krenuli dva tjedna nakon objavljivanja ploče i suočili se s oslabljenim interesom publike. Zanimljivo je da im je koncerte po Hrvatskoj organizirala estradna ispostava Saveza boraca - Scena revolucije.

Krajem listopada 1983. godine u organizaciji Saveza socijalističke omladine Riblja čorba je održala četiri koncerta u Bugarskoj, u okviru manifestacije Balkan, zona bez nuklearnog naoružanja. Na završnoj svečanosti Riblja Čorba je svirala nakon grčkog folklornog ansambla, bugarskih ritmičnih plesača i rumunjskog omladinskog kazališta koje je izvelo simboličnu predstavu Bauk kapitalizma napada omladinu Istoka. Po povratku grupa kreće snimati novi album Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju. Kako u PGP RTB-u nisu željeli financirati snimanje u Londonu, Bora je prešao u zagrebački Jugoton. Odmah po objavljivanju, 1984. godine, republička cenzura tri je pjesme proglasila moralno nepodobnim pa je ploča dobila etiketu šund proizvoda i samim tim veću cijenu u prodaji. Probleme su zbog tekstova stvorile Mangupi vam kvare dete i Besni psi u kojoj, pored ostalog, Bora pjeva: Grčki šverceri, arapski studenti, negativni elementi, maloletni delikventi i besni psi, što je izazvalo internacionalne potrese. Ambasade tri arapske zemlje, pa čak i Zair žalile su se zato što je Bora izjednačio arapske studente i bijesne pse. Onda je Ministarstvo kulture SR Srbije naručilo stručnu analizu pjesme, a pred beogradski koncert stigao je zahtjev iz ministarstva vanjskih poslova da se pjesma ne izvodi. Stvari su krenule nizbrdo. Proljetna truneja je prošla prilično loše - 8 koncerata je otkazano zbog slabog interesa publike, a na ostalim nastupima dvorane su bile poluprazne. Uslijedio je i rasap - samo nekoliko dana pred put na Mljet Bora je pozvao Bajagu i rekao kako im jedan hotel u Solunu nudi 10.000 USD po čovjeku za mjesec dana svirke. Bajaga je to odbio jer se spremao na more te dodao kako je glupo da rock grupa svira po hotelima. Nešto kasnije Bajaga je iz novina saznao da nije više u grupi. U tom periodu došlo je do suradnje Gorana Bregovića i Bore koji su tada bili rivali. Na ploči Bijelo dugme (Kamarad-Diskoton 1984.). Bora je napisao polovicu teksta za pjesmu Pedikulis Pubis i pjevao je s Goranom i Tifom. Ta suradnja pomogla je Bori u danima kada mu je bilo najteže. Osokoljen Bora se uputio u studio i snimio novu ploču Istina koja je objavljenja 1985. Novi materijal, prije izlaska ploče, predstavljen je na koncertu u klubu Kulušić u okviru akcije Bolje vas našli kada su beogradski bendovi gostovali u Zagrebu. Nakon svirke bend je ispraćen uz dva bisa. Riblja Čorba ponovo je vratila staru slavu najviše zahvaljujući pjesmi Pogledaj dom svoj anđele. Kao i pjesme i omot je bio oštar: lica članova grupe su fotomontažom ugrađena u nišku Ćele kulu. Naravno, ni rad na ovoj ploči nije prošao bez problema. U Jugotonu su odbili objaviti pjesme Snage opozicije, Pogledaj dom svoj, anđele, Alo i Dvorska budala, pa se grupa bez mnogo razmišljanja vratila u PGP RTB. Njihova mjerila u tom trenutku bila su manje stroga, odbili su samo pjesmu Snage opozicije, a u pjesmi Alo, stih sa planine šakal zavija, tamo je Jugoslavija, zamijenjen je u ja iz dalekih predela posmatram tuđa nedela.

U tom periodu Anđeo je postao ključna pjesma kojom je Bora završavao koncerte. Spot za tu pjesmu emitiran je i na MTV-u. Na turneji po Rusiji čak ju je pjevao i Đorđe Marjanović i to kao molitvu. Godine 1985. Đorđević objavljuje svoju prvu zbirku poezije Ravnodušan prema plaču. Za mjesec dana je prodano 10.000 primjeraka. Početkom 1986. godine na sjednici Komisije Predsjedništva CK SKJ za informativno-propagandno djelovanje čak se raspravljalo o tekstovima koje je pisao Đorđević. U to vrijeme Bora Čorba morao se oprostiti od svoje karijere u malom nogometu. Braneći gol ekipe Delirijum tremens povrijedio je Ahilovu tetivu i zbog toga grupa nije održala seriju svirki na kojima su planirali odsvirati neke nove pjesme. Popularnost koju je postigla prva Borina knjiga rezultirala je njegovim aktivnostima i na tom planu. Intenzivno je držao večeri poezije, a ostvarila mu se i davnašnja želja - godine 1988. primaju ga u Udruženje književnika Srbije. To su neki akademici doživljeli kao uvredu. Oko njegovih pjesama i dalje se dizala prašina. Kada je u Sava centru 1987. godine na proslavi godišnjice Studija B govorio svoje stihove javni tužilac je zaključio da je uznemirio javnost. Ali, kako je govorio pjesme koje su već objavljene po novinama i njegovim zbirkama, sud je odbio zahtjev javnog tužioca za pokretanje postupka. U srpnju 1988. dok je Bora u crnogorskom gradiću Baru govorio svoje stihove, prisutni policajac je otkrio kako je verbalno vrijeđao patriotska socijalistička osjećanja građana. Odmah je napisao prijavu koja je dovela do suđenja na kome je Bora poslije razvučenog procesa oslobođen optužbe.

U svojoj karijeri Đorđević je pisao i pjesme za narodnjake (Neka me ne zaborave devojke sa Morave) i nove starogradske pjesme (Stani malo kafanski sviraču). U početku je pjesme potpisivao imenom svoje supruge, ali se nakon nekog vremena ipak predomislio i počeo ih potpisivati svojim imenom. Zanimljivo je spomenuti da je jedan od najvećih hitova solo karijere Željka Bebeka Sinoć sam pola kafane popio, upravo napisao Bora. U svojoj plodnoj karijeri Bora je objavio pet zbirki pjesama: Ravnodušan prema plaču (1985.), Hej Sloveni (1987.), Prvih deset godina je najteže (1988.), Neću (1989.) te Psihopata i lopata (1997.) koje su prodate u preko 150.000 primjeraka. Nositelj je priznanja Branko Čopić za satiru, nagrade Brankovo kolo zbog očuvanja srpskohrvatskog jezika i svježeg pjesničkog izraza. Dobio je četiri Oskara popularnosti (daje ih beogradski list TV Revija), više puta proglašavan je skladateljem, pjevačem, pa i lajavcem godine. Radio je glazbu za kazališne predstave Bonton, Siroti mali hrčki, Tamna je noć i film Atoski vrtovi. U kazalištu Radović izvodio je monodramu Ja ratujem sam, a objavio je i kazetu Bora priča gluposti koju je slovnski Helidon prodao u nakladi većoj od 80.000 primjeraka. Borini hobiji su pecanje i nogomet (rezervni je golman nogometnog kluba Pekar), a piše i za satirični list Naša krmača. Godine 1990. osnovao je šeretsku Partiju običnih pijanaca (POP). Ubrzo po osnivanju, stranka je ušla u principijelnu koaliciju sa SUP-om (Savez uživalaca piva) i Flašističkom strankom. Za stranačke simbole odabrali su srk i čepić i povukli se u mir svojih omiljenih kavana. U doba prve polovice 1990.-ih, Bora je intenzivno pomagao mladoj grupi Minđušari iz Knina koji su svirali kao predgrupa Riblje Čorbe (E, moj druže Zagrebački)

Pred početak Miloševićeve agresije na Hrvatsku Đorđević je otvoreno stao na stranu srbijanskog agresora i nevjerovatnom se žestinom obrušio na Hrvatsku. Otvoreno se deklarirao kao četnik (član je organizacije Mladi četnici) i čak postao državljanin tzv. Republike Srpske Krajine (kasnije i tzv. Republike Srpske). U ljeto 1996. Bora sa svojom grupom svira u tzv. Republici Srpskoj na mitinzima Srpske Demokratske Stranke. Sve to zauvijek mu je zatvorilo vrata ulaska u Hrvatsku i onaj dio BiH u kojem su Hrvati i Bošnjaci većina, ali njegove se pjesme danas mogu slobodno kupiti u privatnim trgovinama nosača zvuka u Hrvatskoj.

Godine 2004., nakon smjene vlasti u Srbiji, postaje savjetnik ministra za kulturu u srbijanskoj vladi. Naredne je godine prisiljen dati ostavku jer je novinare oporbene tv kuće B92 nazvao izdajničkom stokom. Dvije godine kasnije, 12. veljače 2007., razveo se od svoje dugogodišnje supruge Dragane. Ubrzo potom, 23. ožujka, Dragana je počinila samoubojstvo.

Član sam Srpskog četničkog pokreta, nacionalnog pokreta koji je puno stariji od 2. svjetskog rata. Nacionalist sam, i to je dobro. Volim svoj narod i ponosan sam na to što jesam. Definitivno nisam šovinist i ne mrzim druge narode.", jedna je od izjava koje je u emisiji "Epicentar" izrekao Bora Đorđević. 

Bora Đorđević u svom prvom televizijskom intervjuu nakon više od 20 godina izbivanja s hrvatske scene komentirao je uživo iz Beograda političku situaciju u Srbiji, do sada najneizvjesnije izbore te stavove o nekim od ključnih pitanja mračne srpske prošlosti. 

"Prema onome što Međunarodna zajednica vjeruje, ne postoji šansa da radikali dođu na vlast. Ne pristaju na koaliciju ni s Koštunicom, a pogotovo ne s Tadićem. Sljedeća Vlada u Srbiji mora biti Vlada u kojoj će biti svi osim radikala i socijalista - to je želja Međunarodne zajednice, a koliko će to biti moguće, vidjeti će se nakon izbora" - istaknuo je Augustin Palokaj, dopisnik Jutarnjeg lista iz Bruxellesa. 

"U centru naših interesa mora biti srbijanska vanjska politika i eventualni pomaci na tom planu. Ukoliko dođe do promjene vlasti, moramo biti spremni na političke promjene u Srbiji", smatra Đapić.

U svom uključenju iz Beograda Pero Zlatar je ispričao kako su se podijelile javne osobe u Srbiji. Pa je tako podsjetio kako je Ceca u mnogome pomogla Vojislavu Koštunici zajedno sa članom Koštuničine stranke Borom Đorđevićem. O sinoćnjem gostovanju Đorđevića u Epicentru pisala je jučer i beogradska "Politika" koja je tom događaju posvetila priličan prostor.

"Govoreći o njemu kao artistu mogu reći samo jedno - on je meni njihov najdarovitiji kantautor. Dakle, njegov opus potpisujem. Od svih tamo koji dolaze, ima ih dosta, da ih ne imenujemo. Da ih ne bi minorizirali. Dakle, njegovo ponašanje tokom godina... Sad ti izbori - to uopće ne pratim, ne snalazim se ni u našim izborima. Mogu reći da o tome ne znam, ali sva iskustva kolegijalna i umjetnička s njime su neupitna. Vodeći je kantautor s te strane, a kako se dalje ponaša - njemu na dušu." - tako Arsen Dedić govori o svom kolegi glazbeniku Bori Đorđeviću.

Skupina od osamdeset hrvatskih javnih radnika  među kojima su biskupi, generali, pisci, akademici  u otvorenom pismu hrvatskoj javnosti usprotivila se zabrani koncerta Marka Perkovića Thompsona. Prije nekoliko dana zabranjen je Thompsonov koncert u Umagu, što je prva zabrana toga pjevača u Hrvatskoj.

Glavni inicijator zabrane bio je saborski zastupnika IDS-a Damir Kajin koji je u toj akciji dobio podršku predsjednika Stipe Mesića. Žele zabraniti snove
"Prihvaćanje zabrane nastupa Marka Perkovića Thompsona značilo bi dopustiti Hrvatsku u kojoj se ne smije pjevati. Hrvatski narod vjekovima iskazuje svoju radost, bol, vjeru i nadu pjesmom. Hrvatska glazba daje ljepotu  našem životu i našem narodu", ističu potpisnici prosvjednog pisma i dodaju da netko želi zabraniti "naše snove i naše pjesme".

Navode da je hrvatsko društvo prošlo bolna iskustva zabrane i suđenja javne riječi. "Hrvatsko sjećanje puno je ponosa na one koji nisu prihvatili zabranu slobode misli, riječi, pisma i okupljanja.

Thompsonovi nastupi pobuđuju plemenite osjećaje solidarnosti, a emocije bude optimizam koji iz ravnodušja i rezignacije podiže mnoštvo ljudi", tvrde potpisnici pisma dodajući da s prezirom gledaju na zabrane Thompsonovih koncerata te pozivaju cijelu Hrvatsku da to ne prihvati.

Jedan od potpisnika pisma admiral Davor Domazet Lošo ističe da ga je na potpisivanje ponukalo ponašanje Stjepana Mesića.
 
Za mene je zastrašujuće da predsjednik sudjeluje u nečemu što u sebi ima riječ zabrana  kaže Domazet i dodaje da Thompsona želi zabraniti manjina koja se ne želi pomiriti s postojanjem hrvatske države. On kaže da je zabrana Thompsona isključivo proizvod "domaće političke kuhinje".

Ljutnja na HTV
Organizator potpisivanja pisma akademik Josip Pečarić naglašava da je morao reagirati jer je u Hrvatskoj krenulo ograničavanje slobode javne riječi.

On smatra da je Thompson najveći problem jugonostalgičarima koji u posljednje vrijeme vrše sustavan pritisak na sve koji su imalo nacionalno orijentirani. Samo nas još ne zatvaraju  kaže akademik Pečarić naglašavajući da je sramotno da HTV njihovu pismu nije dalo nikakvu pozornost.
Views: 106

Usred teških pregovora federalne Vlade s boračkim udruženjima koja prijete ponovnim protestima, federalni premijer Nedžad Branković odlučio prenijeti ustavna ovlaštenja na dopremijera Gavrila Grahovca nakon čega je otišao iz BiH u nepoznatom ...

... pravcu; “Slobodna Bosna” otkriva pozadinu Brankovićeve iznenadne odluke koja najavljuje razdoblje duboke krize u Federaciji BiH.

Umjesto u policiju gdje je trebao dati iskaz “na okolnosti bankrota Federacije BiH”, federalni premijer Nedžad Branković nenadano je otputovao iz Sarajeva u nepoznatom smjeru a svoja ustavna ovlaštenja prenio je na dopremijera Gavrila Grahovca. O svom odlasku iz Sarajeva Branković je službeno izvijestio predsjednicu Federacije BiH Borjanu Krišto i dopremijera Gavrila Grahovca, no ni njima niti bilo kojem drugom saradniku iz federalne Vlade nije saopćio razloge sedmodnevnog napuštanja radnog mjesta. U službenom dopisu predsjednici Krišto premijer je kratko napisao da će biti odsutan od 1. do 7. jula te da je svoja ustavna ovlaštenja odlučio prenijeti na