dame i gospodo, antifašisti,  partizani,

Čast mi je da danas stojim ovdje, na ovom slavnom dijelu bosanskohercegovačke zemlje, i da mogu da oživim uspomenu na hrabre i čestite heroje koji su dali sve od sebe da bi spasili svoje suborce, drugove i drugarice, iz kandži fašističkih zločinaca i njihovih domaćih pomagača, četnika i ustaša.

Mnogo je ispričanih priča, mnogo je sjećanja, ali  nažalost,  sve je više nipodaštavanja i umanjivanja značaja narodno - oslobodilačke borbe, časne i herojske, borbe koju su vodili svi narodi nekadašnje nam zajedničke države.

Ne smijemo zaboraviti i ne smijemo dopustiti da se herojske bitke, poput ove, zaboravljaju ili što je još gore, ne smijemo dopustiti da se iskrivljuje i falsificira karakter cjelokupne borbe protiv fašista i domaćih izdajnika.

Četvrta neprijateljska ofanziva, ili kako su je fašisti nazvali Fall Weiss, pokrenuta je sa ciljem da se uništi Glavni štab NOV-a, glavnina partizanskih snaga, i što je bilo najgnusnije, Glavna partizanska bolnica. Ofanziva je trebala definitivno da učvrsti pozicije fašističke tvorevine NDH, pozicije zločinačkih četničkih "otadžbinskih" vojnika, i fašističkih njemačkih i italijanskih okupacionih trupa.

Fašisti nisu računali na vašu vjeru u pobjedu, a samim tim, da niti jedan borbeni zadatak partizanskim jedinicama nije predstavljao nerješiv problem.

Oni su to poslije osjetili na svojoj koži, pogotovo četničke formacije koje su poslije ove bitke prestale postojati kao vojni faktor i koje su ostale samo ono što su zapravo i bile od početka rata, zlikovci zaduženi za zločine nad nemoćnim i nevinim civilnim stanovništvom.

Postoje neke paralele koje se mogu povući  i sa ratnim sukobom koji se, nažalost, dogodio u našoj bližoj historiji. Taj rat je ponovo iznjedrio domaće fašiste koji su počinili strašna zlodjela, ratne zločine i genocid.

To nam pokazuje da borba nije okončana i da razbijanje njihovih snaga, koje se dogodilo ovdje - 1943. godine, nije bilo konačno.

Zbog toga nikada ne smijemo stati i klonuti duhom, zbog budućnosti nas samih, a još više zbog budućnosti naše djece i onih koji dolaze.

Drugovi borci, znam da živite teško i da vas boli nebriga današnjih vlasti, i što je još gore, da čak i na odgovornim mjestima u ovoj državi sjede, ili su sjedili, ljudi koji se ponose svojim četničkim ili ustaškim  porijeklom i njihovim ideologijama.

Ali znajte da postoje oni koji se nikada neće predati, oni kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina i za koju smo odlučni da se borimo, jer Bosna i Hercegovina je naša, svih nas, Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja, Roma, Ostalih, svih njenih građana i naroda, i to je naša zemlja, na svakom komadiću njene teritorije, bez obzira kako se zovemo, kojem se Bogu molimo, bez obzira da li smo većina ili manjina.

Niko, niti jedan narod, niti jedna politika, niti jedan pojedinac nije i neće biti vlasnik Bosne i Hercegovine, ali neće biti sigurno ni vlasnik niti jednog, makar manjeg, dijela naše zemlje!

Ona pripada Bosancima i Hercegovcima i to cijela! Samo takva Bosna i Hercegovina, a zašto ne reći, Bosna i Hercegovina definirana ZAVNOBiH-om, jeste normalna zemlja, zemlja budućnosti, sretna zemlja!

Za nekoliko dana je 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom! Odajući poštovanje svim antifašistima koji su dali svoje živote za slobodu, želim ponovo istaći da je i antifašizam naše historijsko naslijeđe, koje ćemo sa ponosom unijeti u evropsku porodicu naroda, koja također baštini iste vrijednosti kao osnov savremenog demokratskog svijeta!

Neka je vječna slava i hvala svima koji su dali svoju žrtvu u borbi za slobodu protiv fašizma.“