dnevnik zivota i smrti - Infarkt Globalne Ekonomije

Izgleda kao da je ljeto 1931 godine.

Dvije svjetske najveće financijske institucije su imale srčani udar.
Politička doktrina koja nas je dovela u ovaj kaos je također bankrotirala.
Nema nikoga od svjetskih lidera sa nekim praktičnim rješenjem.
Federalne Rezerve traže od javnosti ček bez limita za grupe Fannie Mae i Freddie Mac,
kompanije praktično u bankrotu.
Neizbježno je upitati se: novim čekom bez pokrića se namjeravaju isplatiti stari čekovi bez pokrića?
Osim toga, nacionalizacijom te dvije grupe, Američki bi se javni dug skoro poduplao,
a ono što je najgore, u njemu bi se našli i prljavi krediti i otrovni financijski derivati.
Ovakva situacija nije odjedanput pala s neba, Fannie Mae i Freddie Mae su u stvarnosti već godinama u bankrotu.
Strani su investitori uvijek vjerovali da je investiranje u Fannie Mae i Freddie Mac bez rizika,
isto onako kao i u dužničke obveznice Sjedinjenih Američkih Država.
Ne samo da su se počeli brinuti, na burzi je već krenula opklada u Američki bankrot.

Kreditni rejting Sjedinjenih Američkih Država je u međuvremenu, "iznenada" pao sa
"Njemačkog" AAA, na "Talijanski" AA nivo.

Za razliku od 1931, kada nisu postojali financijski instrumenti derivati, danas je
njihova ukupna vrijednost prevazišla 700 triliona dolara.
Za usporedbu, svjetski globalni Bruto Društveni Proizvod iznosi samo oko 50 triliona dolara,
a ukupna je vrijednost, kapitalizacija svih svjetskih burzi, odnosno svih svjetskih kompanija bila oko 51 trilion dolara u Ožujku 2007.

U ovim momentima, samo u Americi pričamo o mogućih 6 triliona gubitaka na nekretninama,
3-4 triliona gubitaka na burzama, na koje moramo nadovezati i gubitke banaka.
Radi se o gubitku od 10 triliona dolara na bruto društveni proizvod od 13 triliona dolara.
Napomenimo i da je iznos onih najotrovnijih derivata negdje oko 50 triliona dolara.
Osim toga, potrebno je reći i da nema riječi o otplati javnog duga, koji oficijalno
iznosi oko 9,5 triliona dolara, a neoficijalno između 50 i 100 triliona dolara.

Ne zna se čime se drogiraju u Međunarodnom Monetarnom Fondu, ali izgleda da dobro djeluje
kada su upozoravajući na globalnu recesiju podigli procjene za svjetski rast sa 3.7% na 4.1%.
Praktično, svi se prave naivni i slijepi uporno izbjegavajući navesti pravi uzrok:
centralne su nas banke pokopale u teške dugove koji su konačno počeli donositi posljedice.
Naime u čemu je problem?
Dugu i zaduženju postoje limiti, a mi smo ih svi skupa već odavno prekrdašili.

Europa je upala u krizu još prije Amerike.
Sablasna je činjenica da se Eurima hranila i hrani Amerika.
Drugog izlaza naime nema kada ti je sva imovina u dolarima, a ne u kukuruzu.

U Engleskoj su ljudi u panici povlačili novac iz banke Northern Rock, u Americi iz banke IndyMac.
Sve su ovo samo najave pravog ciklona koji dolazi.

Nafta je na skoro 150 dolara.
Zbog skoka cijena hrane, već su se počeli voditi ratovi.
Stranci koji su prošle godine ulagali u Fannie Mae i Freddie Mac su time pokrili
1/3 Američkog deficita od 700 milijardi dolara za 2007 godinu.
Samo si je Kina umjesto bogatstva, natovarila na vrat, sveukupno skoro 2 triliona dolara briga.

Velika Britanija je u ogromnoj krizi.
Zabilježen je najveći deficit od 1946 godine.
I javni i osobni dugovi su na rekordnim nivoima.

Danska je u recesiji, Italija liči na utopljenika.
Upravo su pale koalicijske Vlade u Belgiji i Austriji.
Karakteristike fašizma su svuda i sve primjetljivije.

Španjolska je, ne zna se ni gdje je više Španjolska.
Ministar ekonomije Pedro Solbes je izjavio da se Španija upravo nalazi u najvećoj financijskoj krizi u svojoj povijesti.
Trenutno, deficit iznosi deset posto društvenog bruto proizvoda.
Bankrotirao je "kralj" tržišta nekretnina, Martinsa-Fadesa.

U pozadini umjetno izazvane globalne financijske krize, tiho se rađa novo carstvo, "Europska Unija".
Kako bi se osigurao nesmetan tok i razvoj novog imperija, u skoro svim zemljama članicama je
izbjegnuta narodna odluka kroz referendum, prepuštajući to sudbonosno "DA" od ogromne važnosti
korumpiranim političarima.
Tamo gdje se pitalo narod, Francuzi, Holanđani i Irci su rekli NE!
Ovo zadnje Irsko odbijanje Lisabonskog sporazuma, odnosno nerazumljivog i nečitljivog dokumenta
Europske Konstitucije koji se sastoji od tisuća stranica amandmana na admanske amandmane,
razbjesnilo je elitu.

Sramotna je činjenica da je Sarkozy, koji dolazi iz Francuske, baš iz zemlje u kojoj je
također narod odlučio "Ne", postao jedan od glavnih napadača na Irski narod.
Lijepo su mu Irci odgovorili, kako je to objavljeno 19,07,2008:
"Nema šanse da se u Irskoj ponovi referendum, na kojem je narod već odlučio "NE".

Još je važnija i pozitivnija namjera Irskog milionera po imenu Declan Ganley,
u stvari organizatora, dizajnera i arhitekte Irksog "NE", da u skoro vrijeme omogući
da se u svim zemljama članicama održi narodni referendum!

Mon	Tue	Wed	Thu	Fri	Sat	Sun
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31