Dok je Stanko  Parmac gradio melioracijski sistem u opstini  Metkovic bio je Luka Bebic. Na vlasti je rotirao od fotelje do fotelje. On se suprotstavljao Slavku. Medju seljake pustao je glasine,  kad se rijeka zatvori u brane, da ce se voda usmrditi te krave nece imati sto piti, da ce u njoj krepati zabe i slicno. U tome je uspio. Seljaci su napadali radnike kombinata i tako nastojali da sprijece  izgradnju nasipa. Bilo je to slicno scenama iz  Solohovog djela “ Uzorana ledina”. Kada se gradila brana u Opuzenu  1967. godine seljaci su dosli da ruse zemljane nasipe iza kojih se gradilo. Uspjeli su da ih sruse i voda je odnijela sve sto je izgradjeno do tada. Steta je bila pola milijarde dinara.

Stanko Parmac je podigao tuzbu protiv Socijalisticke Republike Hrvatske na osnovu toga, sto je vlast (iz Metkovica) poticala seljake, i  poslala  odred milicije da iste stiti od pokusaja radnika kombinata da odbrane svoju imovinu.

Deset godina kasnije tuzba je povucena, kada Parmaca u kombinatu nije bilo. Luka Bebic je dosao na svoje kasnije, kada je kao saborski zastupnik HDZ-.a kumovao raspustanju PIK-a Neretva i rastakanju njegove imovine.