15/5/2010 - Jedne večeri u suton
Objavljeno u Poezija



Nebesa behu mutna i razdrta,
Studen u nemoj sobnoj polutami;
I dopiraše iz samotnog vrta
Muzika kiše. Mi smo bili sami.
Hujaše negde vetar oko vile
Pesmu o tuzi. I ja gledah tako
Na njenom čelu i licu od svile,
Gde mutno veče umire, polako.
Mi besmo nemi; ali mi se čini
To veče da smo u ćutanju dugom,
Sami i tužni u hladnoj tišini,
Svu povest srca rekli jedno drugom.
I tajne misli bolne i zloslutne,
I strah od patnja kojih nema više...
Slušajuć tako te večeri mutne
Vetrova pesmu i muziku kiše.

Jovan Dučić

Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja !

O meni

U tebi, čitaoče, udara život i ponos i ljubav sasvim isto kao i u meni, i zato tebi posvećujem ove pesme.

Poslednje objavljeno
Meni
Kategorije Postova
Prijatelji
Linkovi

Post 1 od 376
Prethodna Strana | Sledeća Strana
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se