Niko na putu, nishta, nishta do kupina,
Kupina s obje strane, premda uglavnom na desnoj,
Aleja kupina, shto spushta se u zavojima, i more shto se
Talasa na njenu kraju. Kupine
Krupne ko jagodice palca, i nijeme kao ochi
Od ebanovine u zzivici, nabrekle od
Modro-crvenih sokova. Po mojim ih prstima rasipaju.
Nisam trazzila to krvno posestrimstvo; mora da me vole.
Prilagodjuju se mojoj boci za mlijeko, sploshcujuci se.

Iznad nas lete chavke u crnim, kakofonichnim jatima,
Komadici izgorjelog papira shto se obrcu na vjetrovitom nebu.
Samo njihov glas prosvjeduje, prosvjeduje....
Ne vjerujem da ce se more uopshte pojaviti.
Visinske, zelene livade zzare se kao iznutra zapaljene.
Stizzem do grma kupina tako zrelih da je grm muha,
Shto su plavo-zelenim trbusima i staklastim krilcima
Sachinile kineski paravan.
Medna svetkovina kupina ih je omamila; one vjeruju u raj.
Josh jedan zavoj, i kupinama i grmlju je kraj.

Jedino shto sad dolazi jest more.
Izmedju dva brezzuljka jurnuv, nenadan se vjetar usmjeri na me,
Cushkajuci me utvarnim rubljem po licu,
Ovi su brezzuljci suvishe zeleni i svjezzi a da bi okusili so.
Slijedim kozju stazu izmedju njih. Posljednji me zavoj dovodi
Do sjeverne strane brezzuljka, a ta je strana narandzasta stijena
Koja ne gleda u nishta, nishta, osim velikog prostora
Bijelih i kositrenih svjetala i buke kao da kovachi srebra
Kuju i kuju nepodatnu kovinu.