Milena,
Ljudi nikad nisu toliko zli da ne mogu da cine i dobro delo.
Dobrotom najgorih evo ti nekoliko recenica, bez kojih bih umro mnogo tuzniji nego sto jesam.
Ti si s Hristom jedina tajna koju odajem neprijatelju. Od Hrista sam pozajmio njegovu smrt, Tebi darujem poslednju bol. Otkad sam zavoleo Tebe, cinio sam sve sto sam mogao za Tvoju i nasu ljubav. Jedino nisam mogao svoju sudbinu da promenim. Kada sam i na to bio spreman, Ti to nisi htela. Bila si u pravu.
Boli koje sam ti naneo, otpatio sam zajedno s Tobom. Moleci Te da mi poverujes, ne molim za oprostaj.
Hvala ti i za patnju koja je moju srecu ucinila visom od srece.
Odlazim, Milena. Ostavljam Ti dusu u boru i vetru. Ona je samo Tvoja.
Mi smo bili srecni ljudi. Osmehni se, duso!
Petar
Dobrica Cosic


Pošalji komentar