Poezija i misli...

Meni



O Blogu
U tebi, čitaoče, udara život i ponos i ljubav sasvim isto kao i u meni, i zato tebi posvećujem ove pesme.
Arhiva

«  November 2008  »
MonTueWedThuFriSatSun
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930

  • Pogledaj arhivu
ss_blog_claim=ca0166790591f7e42962bed55fa02abd ss_blog_claim=ca0166790591f7e42962bed55fa02abd
Poslednje Objavljeno
  • Ne, nisam zaboravio...
  • Iznenada opet proleće
  • Sićušna mrva detinjstva...
  • Blistave kapi
  • Pukotina ima svaki zivot
Kategorije Postova
  • Poezija
  • Misli, izreke, citati
Linkovi

Blog prijatelji:

  • Svemirko
  • Domacica
  • cikl
  • radebeli2003
  • Anci
  • vaske972
  • bejb
  • veramu
  • ianchi
  • ludo1
  • coolja

Ostali Linkovi:

  • Moj blog na MojBlog-u
  • Slike1
  • Slike2
  • Slike3
Feeds
  • Site Feeds
  • Podcast Feeds
Prazan Box


Blog Hosting

BlogOye - Balkan Blog Portal

Zasluge
- Template -
[Rapsodia Colors.net]

- Adaptacija za BlogOye Portal -
[WhoreOfBabylon]




29/7/2008
The Hug


Verujem u tebe dušo moja, onaj drugi koji sam ja
ne treba da se ponižava do tebe,
A ti ne treba da se poniziš do drugoga.

Planduj sa mnom na travi, razveži čvor u svom
grlu,
Ne želim reči, niti muziku ili rimu, niti ono
uobičajeno, niti predavanje, čak ni ono najbolje,
Volim samo zatišje, zuj tvog prigušenog glasa.

Sećam se kako smo jednom ležali u takvo jedno
prozirno letnje jutro,
Kako si smestila glavu koso preko bedara mojih,
pa se blago preokrenula, nadnela nad mene
I odvojila mi košulju od grudne kosti, i zaronila
jezikom do mog ogoljenog srca,
I pružila ruku dok mi nisi osetila bradu, i pružila
ruku dok mi nisu dotaknula stopala.

Brzo se uzdigao i raširio se ako mene spokoj i
saznanje koje prevazilazi sve dokaze na tom
svetu,
I ja znam da je ruka Gospoda obećanje moje
sopstvene ruke,
I znam da je duh Gospoda brat mog sopstvenog
duha,
I da su i svi ljudi, ikada rođeni, braća moja,
a žene sestre moje i ljubavnice,
I da greda spojnica stvaranja jeste ljubav,
I bezbrojni da su listovi žilavi i oni što po poljima
klonu;
I smeđi mravi u malim vrtinama pod njima,
I mahovinaste kraste po prečkama ograde, kamenje
nagomilano, zova, divizma i bobičavo grmlje.


Volt Vitman

Objavio Bibi u 13:00 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Vitmana ne mogu da komentarise,toliko mi se dopada.Sto vise citas sve ga vise volis i pronalazis sebe...ili neke tajne misli i zelje!
Poslao veramu u 09:43, 8/8/2008 | Link | |


Pošalji komentar

<< Sledeca strana | Home | Prethodna strana >>


  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se