Poezija i misli...

Meni



O Blogu
U tebi, čitaoče, udara život i ponos i ljubav sasvim isto kao i u meni, i zato tebi posvećujem ove pesme.
Arhiva

«  December 2008  »
MonTueWedThuFriSatSun
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
293031 

  • Pogledaj arhivu
Poslednje Objavljeno
  • Čežnja
  • Pitanje
  • Vrati mi moje krpice
  • Djavo perverznosti
  • Sokrat (O pravednosti)
Kategorije Postova
  • Poezija
  • Misli, izreke, citati
Linkovi

Blog prijatelji:

  • Svemirko
  • Domacica
  • cikl
  • radebeli2003
  • Anci
  • vaske972
  • bejb
  • veramu
  • ianchi
  • ludo1
  • coolja

Ostali Linkovi:

  • Moj blog na MojBlog-u
  • Slike1
  • Slike2
  • Slike3
Feeds
  • Site Feeds
  • Podcast Feeds
Prazan Box


Blog Hosting

BlogOye - Balkan Blog Portal

Zasluge
- Template -
[Rapsodia Colors.net]

- Adaptacija za BlogOye Portal -
[WhoreOfBabylon]




Utopljene duše
26/5/2008



Još jednom samo o da mi je dići
Ispod života svet umrlih nada;
Još jednom samo o da mi je ići
Prostorom snova pod vidikom jada.

Potajna slabost i žudnja ka sreći,
Skrivene misli u boji ljubavi,
Njen pogled nekad sve što znade reći,
Još jednom samo da je da se javi.

U harmoniji svetlosti i tame,
Lik duše trajno gde se od nas krije,
Gde svesti nema već ideje same,
Otkud bol sleće, da osećaj svije.

U meni o njoj, o lepoti, cveću,
I o mladosti - o još jednom samo,
Da mi je da se moje misli kreću,
Da mi je da sam još jedanput tamo.

Da mi je da sam u predelima onim,
Gde su mi mladost, san i uspomene,
Kod negda svojih da je da se sklonim
S lepotom njenom što ko miris vene.

Il da je groblja, senki, vetra, zvuka
I igre mrtvih, avetinja kolo,
Da je bolova, sećanja, jauka -
Znamenja, da sam nekad i ja vol'o.

Al' nije. Ja znam svi ti dani stari,
I želje, njena tuga i lepota,
I nežne veze osmeha i čari
Nemaju više za mene života.

Nemaju više života ni za nju
Sva njena ljubav i moja stradanja:
Dremež i suton i noću i danju.
Nama se spava. Nama se ne sanja.

Gube se redom, trunu pod životom
Aleje bola i podneblja plava,
I moja lira sa njenom lepotom,
Tugom i srećom… Da je da se spava.

I samo katkad, al' to retko biva,
Nju kada vidim posred ovih zala,
Prilazi meni neka magla siva,
Nagovest bleda dalekih obala.

Gledeći dugo taj magleni veo,
Kamo se dani moji razasuše,
Širi se pokrov velik, prostran, beo,
Pod kojim leže utopljene duše.


Vladislav Petković - Dis

Objavio Bibi u 10:31 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

da mi je......možda ....mneee...Dis -uvijek
Poslao nurlisoul u 07:40, 27/5/2008 | Link | |


Pošalji komentar

<< Sledeca strana | Home | Prethodna strana >>


  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se