Na razinu sapata spusti glas
te sjenilom usana prosaraj put,
brisi tragove i
sa zaljenjem spokoj,
pokretom zvijeri, necujno
zatvori prozor.
Navuci zavjese zeljama
i preboli suzom u ocima,
na dan odlaska zalij dan
pijanim nocima.

Jer ja pronadjoh na periferiji grada
jedan dio izgubljena osmjeha,
te ga ugravirah u pozadinu
svoga pogleda,
pa i ako ne mogu reci
gdje se nalazi,
ja je vidim, nasmijanu
ulicom kako prolazi.


Zeljko Djakovic