Saharska ruža
18/5/2008
Rose rose

Izranjajući iz okeana
Uz poslednji trzaj vrelog sunca
Mirna spavala si u jutru večitog rađanja
Prezirući možda ovu odiseju
Koja me dovela tebi
Jesen plamti u usecima tvojih irisa
Pukotina vrhunca
Pohlepa koju uvek rađa sumrak
Narandža, plavo more, istočni vetar
Zlatnožuto groblje meduza
Vreme čeznje Mlečnog Puta
Otkud nebo u tvom osmehu
Otkud moja tuga
U srcu kamena
Lakoumno ulovljena
Jalovo klizanje vremena
Tvoj glas gorak miris severa
Naga hiljadu puta
Teški miris ove noći
Gdje sam ukrštao ruke u iskonskoj tišini
Tvog zvezdanog tela
Tuga i beznađe ljubavnika
Osakaćenih tvojom senkom
Bez prave sigurnosti
U praznim očima mraka
Gde potapam tvoju prisutnost.

Anri Krea


Komentari:

Pošalji komentar

Prekrasno... podsjeća me na Nerudu
Poslao jullie u 19:09, 18/5/2008 | Link | |
koliko teško od boja i teškog od emocije...divno
Poslao Nurlisoul u 19:20, 18/5/2008 | Link | |
Uh.... desert rose... ;-)))
Poslao Specificna u 21:34, 18/5/2008 | Link | |