Ako jezike covecije i andjeoske govorim,
a ljubavi nemam,
onda sam kao zvono koje jeci,
ili kimval koji zveci.

I ako imam dar prorostva
i znam sve tajne i sve znanje,
i ako imam svu veru da i gore premestam,
a ljubavi nemam,
nista sam.

I ako razdam sve imanje svoje
i ako predam telo svoje da se sazeze,
a ljubavi nemam,
nista mi ne koristi.

Ljubav dugo trpi, blagotvorna je,
ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
ne cini sto ne pristoji, ne trazi svoje,
ne razdrazuje se i ne misli o zlu,
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini
sve snosi, sve veruje, svemu se nada
sve trpi.

Ljubav nikad ne prestaje,
dok ce prorostva nestati,
jezici ce zamuknuti, znanje ce prestati.
Jer delimicno znamo, a delimicno prorokujemo.
A kada dodje savrseno,
onda ce prestati sto je delimicno.

Kada bejah dete, kao dete govorah,
kao dete misljah, kao dete razmisljah.
A kada sam postao covek,
odbacio sam sve sto je detinjasto.
Jer sada vidimo kao u ogledalu, u zagonetki,
a onda cemo licem u lice.
Sad znam delimicno
a onda cu poznati kao sto bih poznat.

A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje.
Ali od njih najveca je ljubav.