Ćutim... «

26/2/2008 «





Zaslepljena pitanjima
posmatram kako vitlaš bičem
moju neispavanu zoru.

Pokušavam da ti taknem lice
pogledom ispruženim
tamo do beskraja...
ali snovi su samo želja
a ti - ti si
moja najlepša pesma

Srušio si granice vremena:
usporavaš mi dane
i pomeraš subotu na nedelju
- igraš se doslovce mojom dušom
koja će zbog tebe, da ostari
u nadanju.

Dođe mi da te preskočim
kao mrava na tepihu
i onako divljački
odgurnem od sebe!...ali ne mogu:
ti me vrebaš odnekud
kušaš hladnokrvno
i gospodariš mojim bićem.

Zalepio si se za prozore
mojih zenica
i podebljao crte lica.

Ćutim i čekam
sa rukama raširenim u vetar
a znam,
obavezala sam se - da te volim
bez tvog znanja.

 Lepa Simić
Objavio Bibi u 12:16 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar



Powered by BlogOye!
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se