Kada se okreneš: što vidiš? Pitanje bez
odgovora je svaka poruka upućena sa emocijom.
Na ruševinama starog grada tvoj je korak
slutnja i priziv, ali vrijeme se ne može
otrgnuti iz tih oblika. I poslijepodne
postaje još jedan od načina da se započne
šetnja koja je sricanje tišine i u koju sonet
staje. Kao vino u zemljanu posudu. Dok se
svijetlo polako gubi, bršljani još brže
izrastaju: podsjećaju da nijedna molitva
ne može biti zakašnjela. Pokraj mora, pismo
biva nalik crtama: prilagođavanje riječima.
Pijesak se rasipa, pijesak se skuplja. Sve se
sprema za talas, a opet niko se ne povlači.
Aleksandar Bečanović

