pijani kozaciMihaile Solohovu ovaj Don i nije onako opisano tih
Kretanja s kojih je odvaljen djon i svaki montazni
stih
Oci prepune slepih sokaka blatnjavih ulica
S kojih su hirurskim zahvatom
Uklonjeni koraci
Ovaj vodoplavni Don sto me stihijski nosi u
unutrasnjem
Dzepu i povremeno izvadi na svetlost blata da vidi
koliko
je sati, dana, meseci, godina
Ovaj varvarski olovnoplavi Don
Nocas mi dusa
Zaglavljena u liftu izmedju hladnoca
I drugog sprata gde za pisacim stolom na tabake
Mozdane mase ona kao covek mala
Ispisuje ostrim zamisljenim bolom
Racunske operacije bunila i preteske jednacine
samoca
Samo da se noc ne ugoji i ne pobesni
Mihaile Solohovu dok ne ispale rafal daha u usta
Nekoj Anjusi ili Tanji
Dok me ovaj Don ne odnese
Na dno okeana...
Svetislav Basara

Pošalji komentar