Sva je njegova moć – da bude tih,
da nikada ne jaukne glasno.
I poreklo se tišine jasno
kroz list vidi: misao. Stišao stih.
Bleda krv u tanušnim žilama
doji ga snagom zemlje: silama
vetrovitog sveta odoleva.
Smešnu slavu visina preboleva
zelenilom. Ostaće nebranjen
pred krajnjim smislom; list je, usamljen,
suh. Misao. Obešen utvarno.
Tiho zna zbog opšte grane rasti,
biti nežno jak. To što će pasti
dokaz je da je živeo stvarno.
Miroslav Maksimović

Pošalji komentar