Poezija i misli...

Meni



O Blogu
U tebi, čitaoče, udara život i ponos i ljubav sasvim isto kao i u meni, i zato tebi posvećujem ove pesme.
Arhiva

«  December 2008  »
MonTueWedThuFriSatSun
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
293031 

  • Pogledaj arhivu
Poslednje Objavljeno
  • Čežnja
  • Pitanje
  • Vrati mi moje krpice
  • Djavo perverznosti
  • Sokrat (O pravednosti)
Kategorije Postova
  • Poezija
  • Misli, izreke, citati
Linkovi

Blog prijatelji:

  • Svemirko
  • Domacica
  • cikl
  • radebeli2003
  • Anci
  • vaske972
  • bejb
  • veramu
  • ianchi
  • ludo1
  • coolja

Ostali Linkovi:

  • Moj blog na MojBlog-u
  • Slike1
  • Slike2
  • Slike3
Feeds
  • Site Feeds
  • Podcast Feeds
Prazan Box


Blog Hosting

BlogOye - Balkan Blog Portal

Zasluge
- Template -
[Rapsodia Colors.net]

- Adaptacija za BlogOye Portal -
[WhoreOfBabylon]




Svanuće
28/12/2007
    Forbidden fruit  


U dubokoj opštoj noći,
koju jedva opovrgavaju svetiljke,
zalutali nalet vetra
uvredio je ćutljive ulice
kao uzdrhtalo predosećanje
groznog svanuća koje tumara
zapuštenim predgrađima sveta.
Radoznalo zagledan u tamu
i prestrašen pretnjom svitanja,
doživeo sam strahovitu pretpostavku
Šopenhauera i Berklija,
koji tvrde da je svet
delatnost duha,
san duša,
bez osnove, namere i prostornosti.
A kako ideje
nisu večne kao mermer,
već besmrtne kao šuma ili reka,
ranije učenje
dobilo je u zoru drugi oblik,
a praznoverje tog trenutka,
kad se svetlost poput ladoleža
puže po zidovima tame,
prevarilo mirazom
i nacrtalo ovaj kapričo:
Ako stvari nemaju materijalnost
i ako je mnogoljudni Buenos Ajres
samo san
koji sanjaju duše u zajedničkoj opčinjenosti,
i na trenutak
kada je njegovo biće u velikoj opasnosti,
a to je drhtavi trenutak svanuća,
kad malo njih sanja svet
i samo nekoliko noćnika čuvaju,
pepeljastu i tek skiciranu,
sliku ulica
koju će kasnije sa drugima dovršiti.
Čas kada upornom snu o životu
preti opasnost da se razbije,
čas kada bi Bogu bilo lako
da uništi svoje delo!

Ali opet se svet spasao.
Svetlost prosijava izmišljajući prljave boje
i sa izvesnom grižom savesti
što sam saučestvovao u uskrsnuću dana
hitam kući,
bezbojnoj i ledenoj, obasjanoj belom svetlošću,
dok jedna ptica zaustavlja tišinu
i dok istrošena noć
ostaje u očima slepih.

Horhe Luis Borhes

Objavio Bibi u 12:11 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar



Pošalji komentar

<< Sledeca strana | Home | Prethodna strana >>


  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se