Prenoćio sam ispod golog neba
Pokriven samo zvezdama i mislima,
Pijuckajući talase brbljivog Moriša.
Bio je pao mrak na moja pleća
A ribe su gazile vodu kao
Posejdon kada je stvarao cigle sa tamnima.
Čula se samo beskrajna reka
(I reke kao i pisci pričaju mnogo)
I oštar let pijavica po žbunju
I hujanje vrba na obali.
I retko buktanje vatre
Na kojoj smo bili ispekli letnji dan.
Isplovio sam noćas do tmurnog
Pomorišnog jutra samo da vidim
Novo (po koji put) Sunce i
Tajni zeleni zrak kako javlja
Rađanje (ko zna gde) novog pesnika.
Jutro je bilo zeleno.
Dušan Bajski
