cujem cak i planine
nacin na koji se smeju
plavim padinama
dole u vodi
ribe placu
i sva je voda
njihove suze.
slusam vodu
u propalim nocima
i tuga toliko raste
da je cujem u budilniku
postaje rucka na komodi
postaje papir na podu
postaje kasika za cipele
kartica od perionice
postaje dim cigarete
koji se penje
kapelom tajnih vijuga...
to malo znaci
sasvim mala ljubav
nije tako losa
ili sasvim mali zivot
ono sto se meri
je cekanje na zidove
rodjen sam za ovo
rodjen sam da mamim ruze
duz avenija mrtvih.
Charles Bukowski
