´Si vide´l
Otisak moje štikle u mlečnom putu?
Nisi? Sad cu ti šapnem zašto.
To ti je ono
Svi gledamo u isti mesec
i hodamo po njemu u skoro, pa istim neobičnim formama.
Slčnini otisci u kraterima,
i u nekim čudnim namerama.
U sitnim razmacima vremena
ošamareni mislima satkanih vézom mesečevih mena.
Razume mesec kako da pronađe način.
I za to mu nije potrebna nikakva mapa.
Ume da obrlati tako snažno
kazu da je moć tih kratera, glavni krivac.
Kad gledaš vidiš smešak, oko i nos.
Samo danas mi se čini da mi pokazuje samo neke zube.
Za osmeh kazu, moramo da skočimo direktno na mlečni put.
Čini mi se da cu jednostavno da promasim,
zaslepljena šarmom mirisom i sjajem.
A potreban je samo jedan (h)op u opijajući miris...
da bi se video osmeh...
i našao mir u dodiru.