
Da mi je deda ziv…
Pitala bih ga:
“Zasto mi nisi i ovo objasnio onda kada si me ucio sah?”
Govorio si da se igra kao i u zivotu.
Da trebam da igram opusteno ali skoncentrisano.
Da moram da mislim unapred. Na sopstvene i protivnikove poteze.
Ako se neko nade ko je u tome vestiji od mene, da se ne bojim...
Gubiti je ljudski.
Da gubim. Samo nikada licem pognutim ka dole. Ponosni gubitnik. Gde to ima?
Ne secam se vise svega sta si mi pricao.
Danas, cim sam otvorila oci sinu mi pitanje sta je sah a sta mat?
I ove reci malo pre od D.R.-a pronadem
Kad se kralj uzvrti,
kad mu stane dah,
na tamnoj crti
gde pocinje krah,
na granici smrti
-to se zove SAH.
Kad se sansa sroza,
kad izgubi rat,
kad kraljevska poza
ode u nepovrat
kad mala tromboza
obuhvati vrat
kad se tako voza
-to se zove MAT.
*
Secam se jos da si jos nesto rekao. U ljubavi nema mesta za sahovske poteze.
Da je cista i da osoba koja ne ume da voli citavim bicem nije covek...
Pravim jos vise mesta u srcu za one koji ce doci. Oni koji su bili, su u njemu. Tu su.
Nek neko pripazi da mi ga niko ne rascupa. Ja ne znam kako se to radi.
Jel mozes ti?

|