Jednom odlučiš da želiš porodicu. Ima različitih porodica, ali svaka počinje od muškarca i žene. S potpisanim ili nepotpisanim ugovorom, postoji inicijalna ljubav koja vas sobom veže. Postoje crtice po kojima se vladate. I onda, vremenom, desi se. Zamori se neki zamajac. Onda na scenu stupa zajedništvo. Koliko je jednoj osobi potrebno da prevlada iskušenja? Koliko je i šta potrebno da porodica sačuva svoje utvrde? Samo malo, samo jedno, odluka. Tako je malo odlučnih ljudi, a tako mnogo izazova. Jednom kada svoje oči prepoznaš u očima drugog zastaćeš. Ogledaćete se jedno u drugom bistro. Oko tog izvora izgrađivaćete jedan poseban svet. Činićete jedno drugom radosti, milosti i iznenađenja. I svaki dan biće kao prvi. Osim ako u jednoj od osoba, ponekad u obe, ne prevlada neostvarena potreba za dokazivanjem u sferi rodog (muškog ili ženskog) identiteta, koja u trenu zamuti vodu izvora sa koga porodica pije. Ljubav će sa tim imati tako malo dodirnih tačaka. Nekome će to biti novi partner, nekome novi posao, hobi, glad, ili neutažena strast za osećanjem ispunjenosti i celovitosti. Dakle, pre nego što utvrdite granice sopstvene važnosti, ne upuštajte se u avanturu usmeravanja tuđih života. Izlazak iz porodične ravnoteže je bolan. Zna da ubije.

Permalink | Komentara ( 10 ) | Pošalji komentar