Ja ne mogu pisati pjesme!

Ali, kada bih mogla,
napisala bih ti najljepše stihove,
Tebi, što kao kamen međaš
stojiš na pragu moje mladosti...

Ja ne znam govoriti velike riječi!

Ali, kada bih znala,
poslala bih ih vjetrom Tebi,
što si i sada stub
moje zrelosti...

Jer znam!

Ništa od mene bilo ne bi,
da uvijek nisam, od Tebe jedini,
uzimala u najam snagu i
polet smjelosti...