Čudiš se mojoj samoći
na bezglasnoj stazi
mračne nebeske pustinje
posute polenom zvijezda
po kojoj tumaram od iskona...

Tražiš opravdanje za slutnju
ljepote mrtvog sjaja
samotne tuge izgubljenih i nesrećnih...

Težiš dokučiti tajnu
zašto sam otkrivena i skrivena u isti mah
nebeska glumica lažne vatre,
vitez u tijelu žene tužnog i blijedog lika
koji juri vjetrenjače crnih oblaka...

Pokušavaš mi pomoći
tolikim pjesmama o ljubavi i čežnji
na klupama noći koje se pamte,
o silnim tajnama nebeskih trezora
zaključanih ključevima sudbine...

Želiš odgovore za koje misliš
da ih čuvam u tajnoj knjizi zapisa,
koju pišem mastilom bisernim
od postanka iz praha
do konačnog kraha...

E da jednom
spoznaš moju bolnu tajnu
da je ugledaš plavičastu i sjajnu
kako izranja jutrom praznoga dana
vrh mog hladnog i grobnog dana
životom okupana
srećna i smjela
plava i živa duša
moga mrtvog tijela...