MOJI DOŽIVLJAJI SA SEMINARA „KREATIVNOST“.

(edukativno, za one koji žele znati više, a možda i znaju pa da se podsjete...interpretacija viđenog na moj način)

Kreativnost je osobina neke osobe koja kontinuirano stvara ideje ili produkte koji su originalni, vrijedni ili primijenjivi, a koje sam pojedinac i društvo smatraju kreativnima.

KREATIVNOST  mora imati:

-         KARAKTERISTIKE LIČNOSTI

-         PROCES

-         PRODUKT

-         PERSUAZIJU

Što je PERSUAZIJA?

Sposobnost kreativne osobe da uvjeri druge u vrijednost vlastitog kreativnog produkta.

Kreativac MORA uvjeriti druge u svoje remek-djelo kako bi postao KREATIVAC.

O ovoj tezi sam dugo razmišljala i bila u nedoumici.

Zar je Mona Lisa umjetnički vrijedna jer nas je umjetnik uvjerio u njezinu vrijednost???

Mislim, jel Leonardo da Vinci postao  kreativan umjetnik samo zato što je naslikao Mona Lisu na svoj specifičan način i sve nas uvjerio da je to TO?!

Manipulirao masama?!

-         Da -  kaže nam  jedan psiholog, sinoć na seminaru.

-         Persuazija je i sposobnost manipulacije!

Mogu li i ja pokušati naslikati svoju Mona Lisu i uvjeriti druge ljude u vrijednost toga rada???

Naravno da ne mogu, jer Mona Lisa je jedna i jedina, a sve ostale su pokušaji imitacije, njezine kopije.

Moram smisliti nešto novo, originalno, neponovljivo, ali...ako želim naslikati nešto vrijedno, moram imati talenta i dobro poznavati područje toga rada.

Dakle moram se školovati da bih postala umjetnica i tek nakon toga mogu pokazati svoju kreativnost, umijeće, specifičnost....

Joooooj u kojoj sam ja zabludi bila.

Ja sam mislila da ću naučiti dobro pisati i bez čitanja popularnih, ali i vrijednih pisaca. Mislila sam, ako ih čitam, počet ću kopirati njihove stilove i to neće biti MOJE.

Eeeee, gdje mi je bila pamet?!

Pa ne možeš postati pisac, ne znajući sve pravce u književnosti, ne poznavajući stilove pisanja drugih, priznatih umjetnika, no ni svaki akademski književnik ne mora imati bestseler.

Poznato je da veću vrijednost imaju djela  akademskih umjetnika, nego nekog  umjetnika laika, neškolovanog, a talentiranog.

Iako su neka djela umjetnika laika (nestručnjaka) priznata od mase ljudi i imaju svoju cijenu zbog nadarenosti, dakle dobro se prodaju, ipak ON nije priznati slikar i njegova slika nema pravu umjetničku vrijednost...treba dugo vremena da bi njegova slika bila na razini slike akademskog umjetnika.

Zašto je on manje cijenjen samo zato što je neobrazovan?

Zato što se kreativnost uči, rekli su nam.

Zamislite, ne možete biti kreativni ako dobro ne poznajete područje u kojem želite pokazati svoju kreativnost, talent.

Znači, ne vrijedi vam reći: što će mi škola, ja sam sam svoj kreativac, umjetnik?

Malo morgen!

Eto ja sinoć naučih na seminaru neke stvari o kreativnosti koje me zbuniše, ali i oduševiše. Npr. kreativcem se postaje tek nakon otprilike 20 godina uspješnog rada u svome poslu.

Ne može se točno odrediti koliko je vremena potrebno da netko postane kreativac jer veliku ulogu u tome ima kvocijent inteligencije.

Što je kvocijent inteligencije viši, moć kreativnosti je veća kao i persuazija.

Al tu mi se nameće i pitanje „malog Mozarta“ koji je s 5 godina stvarao umjetnička djela!!!

Zar to nije kreativnost?! On je genije!

No ipak je morao ići u školu i usvršavati svoj talenat.

Za kreativnost je potrebno puno vremena, izuzetna upornost, sigurnost u sebe, znatiželja, moć koncentracije i uspješnost u onome što se radi.

PRIMJER PRAKSE sa seminara

Eto da se i ja  pohvalim svojom sposobnošću brzog učenja u spretnošću oblikovanja glinom.

Na seminaru smo dobili zadatak: modelirati zviždaljku od gline.

Vidjeli smo kako izgleda glinena zviždaljka i  čuli njezin zvuk.

Prva pomisao je bila: ha, pa  to je lako!

Pročitali smo upute za rad, dobili materijale i krenuli s poslom.

Psiholog nas je vodio u svakoj etapi rada (kao debile, pomislili bi...iako ne izgleda teško, nije lako, vjerujte mi).

Svi smo uspjeli napraviti zviždaljku, ali samo oblikom, no proizvesti zvuk, uuuuuh...neizvedivo.

Mučili smo se, neki odustali revoltirano...a ja, mazga tvrdoglava i uporna, pronađem „kvaku“,

Psiholog nam je ukazivao na problem, al nitko nije pridavao važnost tim riječima.

Bit je bila u tome da  zrak koji pušemo u zviždaljku, mora strujati tik uz gornju stijenku zviždaljke...neobjašnjivo dok ne probate...i ja sam USPJELA!

Od nas pedesetak samo pet sudionika je uspjelo.

Ne smatram se odmah kreativcem, ali sam puno toga naučila...upornost i znanje donosi uspjeh, ali i sreću...osobito ako je uloženo puno truda u stvaralaštvo, a taj trud se pokazao uspješnim i priznatim od drugih!

p.s. Možda sam ovim postom bila dosadna, no želja mi je bila podijeliti s vama svoje nadopunjeno znanje o kreativnosti.

Iako se radilo o razvijanju kreatvinosti kod djece i učitelja, ja sam pokušala primijeniti naučeno i dalje, općenito u životu...npr. mnogi žele KREATIVNOST BLOGA, kreativnost na poslu, kreativnost u ljubavi...budite kreativni, ali se ne bedirajte ako ne uspijete odmah...ima vremena...maximum kreativnosti pojedinac može dostići i u 55.godini života, to je gornja granica.

Uživajte u životu i ne opterećujte se KREATIVNOŠĆU!