| |||
Svemir na mojim ledjima
17:10, 7/3/2007
3komentara
Link
Kao dim iz fabričkih dimnjaka, kao smog bulevarima velegrada. Pritiska me čitav svemir. Sve mi se kao iz kipera sručilo na glavu. Ne mogu da dišem, ne mogu da mrdnem. Izgleda da se blogisferi obraćam kad nemam izlaza. Kao da pričam - u Cara Trojana kozje uši. Pa nekad i zasvira ta frula, sada moram da kazem, da stresem sa ledja tu prašinu, taj opali malter sa stare zgrade koja se šibana vetrom urušava na prolaznike. Zamahom bih da rasteram prašinu podignutu iznad mog oka. Ulepljena od kiše i krečnjaka, bez vazduha... Nazirem svetlost, prelomljen zrak. Imam li snage da do njega dodjem? Koliko će mi trebati da ga dodirnem i, možda, spržim smrzle prste? Nervozna, bežim često u san gde me čeka sunce, livada i ptice. Raspukli krinovi i mirisni jorgovani. Devojačka srca i neveni. I pčelice radilice. Do jutra. Pa iznova breme života. Nerešivi problemi koji se otpliću sami kako oni to zele, neodradjena obećanja koja nisu ni trebala da budu data, olako data u trenutku želje za udovoljavanjem nekome dragom. Koji to nije ni zaslužio. Prekasno shvaćeno. Izdržaću, do prvog nakićenog drveta, do pamukom obučene grane, do pobelelih voćnjaka. A onda ću da uzletim. I da zaboravim ovo što me pritiska. Kao čitav svemir.
Pošalji komentar ::
|
O meni
![]()
Free Music Home Moj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album RSS Feed Kontakt
Poslednje napisanoSvemir na mojim ledjimaMirisno jutro Plamen jeseni Drops Jabuka Kategorije postovapoezijaPrijateljiLinkovi
Blog Hosting
|
||