Okupljanje volontera u Eko centru Caput Insulae «

10/8/2007 «
EKO CENTAR CAPUT INSULAE BELI NA OTOKU CRESU OKUPLJA VOLONTERE IZ ČITAVOG SVIJETA
Dobrovoljci u službi otoka i bjeloglavog supa
 
Centar godišnje posjeti više od 10 tisuća posjetitelja, a oko 300 volontera iz cijelog svijeta sudjeluje u radu na korist zajednice, čisteći lokve, popravljajući suhozide, vodeći turiste, brinući se o supovima, pri čemu odrade oko 14.000 sati
 
Volonteri u Eko centru borave tijekom cijele godine, a najviše ih je ljetiBELI – Eko Centar Caput Insulae Beli na otoku Cresu u 14 godina postojanja postao je prava institucija, ponekad više prepoznata izvan granica naše zemlje nego kod nas. Primarni program Centra je zaštita bjeloglavih supova, ali kako je zaštita u prirodi nemoguća bez holističkog pristupa, u Eko centru provode raznovrsne programe, među kojima je tijekom posljednjih pet godina sve popularniji program volontiranja, koji postaje i jednim od najvažnijih. Svake godine Centar posjeti više od deset tisuća posjetitelja, a oko tristo volontera iz cijelog svijeta sudjeluje u radu i na korist zajednice, čisteći lokve, popravljajući suhozide, brinući se o supovima, potom radu s turistima, a odrade oko 14.000 sati. Voditelj volonterskog programa Franjo Sablić ističe kako u programu volontiranja mogu sudjelovati osobe starije od 16 godina, jedini preduvjet je da su ljubitelji prirode i životinja:
    – Svima im je zajednička osobina da žele pomoći u realizaciji projekata kojima se štiti okoliš, kao i spremnost da vlastitim radom pomognu zajednici. Znatno više je djevojaka nego mladića, a posebno je zanimljivo što ovdje dob i generacijski jaz ne postoji. Zajednički rade svi, od 16 do 70-godišnjaka, a ne postoje ni jezične barijere. Ovdje su bili volonteri iz svih europskih zemalja, potom iz Indije, Australije, Novog Zelanda, Kanade, Japana. U početku je bilo više stranaca, ali sada je sve više naših volontera. Od stranaca najbrojniji su Talijani i Englezi, a u posljednje vrijeme sve je više Francuza. Najviše je mladih i ovdje ne vrijede često spominjane kritike, jer su se upravo mladi pokazali kao najodgovorniji, kaže nam Sablić te dodaje kako su ljeti prebukirani, a volontere trebaju i zimi pa poziva zainteresirane da im se jave.
   
Ljudi otvorenog srca i uma

Da se dobar glas daleko čuje, potvrđuje nam volonter iz Slovenije Luka Pompe. On je u Eko centar došao prvi put prošle godine na prijedlog prijatelja koji je bio oduševljen volontiranjem u Belom:
    – Ovo je izuzetno mjesto, ovdje su svi ljudi otvorenog srca i uma. Rade se korisni programi, a kako volim pomagati i činiti korisno, došao sam drugu godinu za redom i svima preporučam Cres i Beli.
    Sedamnaestogodišnja Zagrepčanka Paula Lišnićdošla je prvi put prošle godine na nagovor mame, koja je na TV-u gledala prilog o Cresu i Eko Centru i oduševila se. Paula kaže kako ona nije bila isto tako oduševljena, ali je na mamin nagovor ipak došla u Beli s planom da ostane tjedan dana, ali je boravak produžila za još jedan, a ove godine boravi tri tjedna i žao joj je što se približava kraj njenom boravku:
    – Najviše volim raditi na terenu, jučer sam čistila lokvu na eko stazi, radim i u kuhinji, čistimo plaže, pokazujemo izložbu posjetitelji
Međunarodni festival fotografije mora 
    Jučer je u Eko centru bilo prvo gostovanje Međunarodnog festivala podmorske i nadmorske fotografije i filma »More« – Kino video kluba »Liburnija – film«, čiji je temeljni cilj promicanje ljepote i bogatstva mora. Gostovanjem u Eko centru, kako navodi Andrea Gnjato Matković, festival je dao javnu podršku svim vrijednim volonterima i voditeljima centra, njihovoj upornosti, entuzijazmu i predanosti u očuvanju Tramuntane, njene tradicije, priobalja i mora. U prostoru Eko centra postavljeno je 15 nagrađenih fotografija te je prikazan promo film s isječcima svih filmova koji su bili u konkurenciji festivala. U ime domaćina skupu se obratio predsjednik Eko Centra dr. Goran Sušić te gosti gradonačelnik Cresa Gaetano Negovetić, gradonačelnik Budimpešte Gabor Demszky i župnik Belog msgr. Josip Bandera.
ma. Ovo je mjesto gdje se stječu prijateljstva, znanja, vještine, a ja sam se uspjela riješiti i straha od visine, kaže nam Paula.
    Teresa Juaniz Španjolske, ima 28 godina, novinarka je i odmor je željela provesti na nepoznatom mjestu u kontaktu s prirodom, na nov i drugačiji način, i surfajući internetom otkrila je Eko centar i Beli:
    – Nisam mnogo znala o Hrvatskoj, kao i većina Španjolaca, a kada sam prijateljici rekla kamo idem, rekla mi je da sam luda. Za mene je ovo mjesto otkriće, Hrvatska je prelijepa. Eko centar je vrhunski organiziran, u Španjolskoj također imamo supove, ali ne i ovako profesionalan program zaštite. Oduševljena sam ljudima, zajedništvom, ovdje imamo priliku mjesto osjetiti iznutra, a ne površno turistički, kaže nam Teresa, koja će nakon Belog posjetiti Dubrovnik i Srbiju.
   
Svima na preporuku

Student medicine Lovro Kavuriz Zagreba, s 15 godina prvi se put uključio u volontiranje i u Beli dolazi već osmu godinu za redom:
    – Prvi put sam došao u sklopu gimnazijskog programa nastave u prirodi i oduševio se. Cijeli otok je lijep, a posebno ovaj njegov sjeverni dio, svake godine u nogama imam 40-ak kilometara, koliko propješačim obilazeći Tramuntanu. Volim pomagati, sudjelovati u programima, gradio sam suhozide, liječio supove, vodio turiste, sudjelovao u patrolama za praćenje supova, vadio ih iz mora. Svima preporučam ovaj program, a nekoliko mojih prijatelja jako su zadovoljni što sam i njih nagovorio na dolazak. Iz ovog mjesta diljem svijeta širi se mreža ljudi spremnih pomagati na korist zajednice i prirode. Velik je organizacijski i sadržajni pomak u odnosu na moje prve boravke u Belom.
    U Eko centru kažu kako plodovi dragovoljnog rada i optimistički stav volontera prema nastojanjima u zaštiti prirode omogućuju očuvanje jedne od posljednjih prirodnih oaza Mediterana.
    Zato za ustajanje i neodustajanje preporučaju misao: Čak i kad si na pravom putu, bit ćeš pregažen, ako samo sjediš.

Ira CUPAĆ MARKOVIĆ

© Copyright 2002 NOVI LIST d.d. Sva prava pridržana.
Engine design by
Objavio borivoj u 11:51 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Ljudi otvorenog srca i uma...,
besplatan rad u interesu majkice Prirode,
o- pa to sam Ja,
jel BBoro, mogu li i ja da dodjem na taj Cres?
I da te malo pocupam za bradicu:)))
Poslao zvezdana u 12:06, 10/8/2007 | Link | |
svakako postovana zvezdana, svatko tamo može doći
i doprinjeti svojim radom u interesu očuvanja supova i okoliša koliko je to u njegovoj moći. o čarima šume tramuntana ranije sam pisao, o moru da ne govorim tu
na domak eko centra, 7-10 min.hoda u prekrasnoj uvali turističkog kampa.

što se čupanja brade tiče, tu nema frke, čupni mi par dlačica bez problema. od njih načinit čemo herbarij sa
ostalim reliktima sa tog terena oko belog.

pozdrav, boro
Poslao boro u 12:17, 10/8/2007 | Link | |
BBoro, imas pusicu ogromnu za ovaj odgovor, narocito za bradicu, pa sta cu kad si mi simpa skroz,
jesi, jesi... :)))
Inace BBora je covek mog zivota,
sav mi je sladak,
snazna i svestrana licnost,
ah, Boro-sto te ne sretoh kad sam bila mlada i slobodnaaa...
ili sto te sretoh uopste ovde na netu
pa da vecno patim...

Izmenio zvezdana dana 10/8/2007 u 13:04
Poslao zvezdana u 12:58, 10/8/2007 | Link | |
želim tebe
drug poljublja mene -
Tristan in Izolda

/D.K./

tako ti je to poput TRISTANA i IZOLDE u ovoj lijepoj
haiku pjesmi koju je ispisala u RENGI darja kocjančić
- život teče dalje, a ako čemo se sresti, onda če to biti na kavici u rijeci. ja te častim. pozdrav, boro
Poslao Anoniman u 13:32, 10/8/2007 | Link | |
@j, covece, ti mene na muke stavljas, eto-sad moram na google da citam "TRISTANA i IZOLDE",
mozda sam nekada i citala ali sve sam zaboravila:)
E, a stvarno bih volela doci u Rijeku, bila sam nekoliko puta, i volela bih sa tobom popiti kavicu,
i naravno da ti castis,i ne samo kavica, i sladoled,
moze i crno vino, i nesto da se mezne...,
jooj, Boro, kako bi to bilo zanimljivo,
mi bismo se samo smejali, ne bi stigli nista da pricamo, smejali se i smejali, onda bi te ja pocupala za bradicu, poljubila u obraz, i eto, tako...:)))
Poslao zvezdana u 13:40, 10/8/2007 | Link | |
Srednjovjekovna Engleska i Irska. Rimski osvajači su se povukli ostavljajući za sobom pustoš i anarhiju. Lord Marke, najmudriji od britanskih vladara, želi ujediniti Britaniju i otjerati Irce. Posvaja mladog Tristana i odgaja ga kao sina.

Nakon uspješnog vojnog pohoda Tristana otruju i on je u komi. Svi misle da je mrtav pa po britanskoj tradiciji koja ne vjeruje u ukop, njegovo tijelo stavljaju u čamac i puštaju u more. Nekoliko dana kasnije čamac doplovi na irsku obalu gdje živog Tristana pronalazi lijepa Isolde, kćer irskog vladara.

Ovdje počinje legendarna i zabranjena ljubavna priča.


P.S.BORO, JEL TO TOOO?
Al cu da se obrazujem kroz ovo blogovanje,
eto-procitam Medeja,odmah na google,
i sve tako..., meni ovo interesantno.
E, sto nisam studirala filozofiju, knjizevnost ili bilo sta,
al dobro-nikad kasno, jel se tako kaze?
He, zabranjena ljubavna prica,
ah, zena sa tajnom...:)))
Poslao zvezdana u 14:55, 10/8/2007 | Link | |
upravo tako, to je ta lijepa priča, o detaljima nesmijem da ti pišem, moš si mislit što se dalje
zbivalo među njima... popili bi kavicu, sladoled, zamezili, prilegli i odmorili oći i tako zaplovili u
barci od sna put punog mjeseca. obožavao sam
ko klinac petra pana, on bi nam se pridružio na
tom putu, dok bi valovi oplahivali pjeskovitu obalu
a mi dremuckali tu noč... uz šum mora, u sijeni
punog mjeseca, osluškivali i pratili zalutale šetače i nočne kupače, petar pan bi nas čuvao... pozdrav i pusa, boro
Poslao boro u 17:27, 10/8/2007 | Link | |
@O, Boroo, tako si to slikovito opisao,
i eto - ko da je bilo:)
Poslao zvezdana u 19:48, 10/8/2007 | Link | |


Powered by BlogOye!
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se