~Sugar Valley~ | ||||||||
9.10.2008~historia est magistra vita~ i ditiramb ♫[aha jea.]
Nisam loše uradila istoriju. Nisam. A nisam ni dobro. Bilo je 6 pitanja. Odgovorila sam na prvo, treće, deo drugog i mali deo petog. Pitanja nisu bila toliko teška. A visoki koeficijent inteligencije me nije izdao. Jedino što me je izdalo tokom tih 45 minuta, jesu upravo tih 45 minuta. Nije bilo dovoljno vremena!! A baš sam se lepo raspisala o istoriji. I o paleolitu. Istorija je opširan pojam, pa zahteva i opširno objašnjenje [i malo filoSofiranja, molim lepo!]. A paleolit je dug vremenski period. U pitanju o državi i društvenim uređenjima, stigla sam da odgovorim na ono o državi. Donekle sam odgovorila na pitanje o filoSofiji, ali kada sam krenula sa dubljom analizom, zvonilo je! Pih! Nikada nisam volela filoSofiju. Kao reč. Kao pravilno izgovorenu reč. Uvek sam taj pojam govorila sa Z. Ne mogu ga izgovoriti sa S. Nema šanse. Čudi me kako sam pojam uopšte i napisala sa tim vražjim slovom. Iako volim slovo S...ali ne u reči filoSofija!!! Odvratno!! Ode sva ta lepota filozofiranja, kada se doda ono glupavo S!! Šekspir je jednom davno rekao: "Ti bludničko Z! Ti nepotrebno slovo!" Slažem se da Z i nije neko slovo. Ali filoZofiji je Z potrebno! Z i filoZofija idu tako savršeno, kao perece i grisini!! [ja čak i mislim da sam pri odgovaranju na pitanje na kontrolnom, umesto S stavila Z...se ne sećam.] A istoriju sam lepo opisala. I dodala malo filozofiranja. To je lepo... I lepo. Ne brinem, savest mi je čista. Ne gine mi jedna trojčica...I think. Trudila sam se, jesam, sigurna sam da jesam! Valjda će čovek razumeti moj trud....a valjda će razumeti i moj rukopis. Jedino što sam lepo napisala jeste Historia est magistra vita. [lol.] A Grisinu nisam videla. Videla sam samo svoju [EX] grisinu. Onu Zlatokosu. Sa crno-zlatnom trenerkom. Da. On je moja ~BIVŠA~ Grisina, aha jea. Moja nova Grisina jeste drugar od mog drugara iz razreda. Sa kojim k o m u n i c i r a m. [hvala nebesima i fak jea!] I zabavan je. Veoma. Juče sam blejala na 'buskoj s njim, i sa njegovim drugom [tj. mojim drugom iz razreda]. Zanimljivo kako mnogo bolje komuniciram sa pripadnicima muške vrste. Žene nekad umeju bespotrebno da udave. Znam to jer sam i ja žensko. Ali manje žensko nego neke ženske osobe. U stvari... Ja nisam ni muško, ni žensko. Ja sam v a n z e m a lj a c. Da, tako je. Definitivno. Ja sam vanzemaljac. Ijao, što volim da se igram ovako sa slovima i znacima, ma mnogo je zanimljivus! Kada sam se vraćala iz škole posmatrala sam drveće. Breze. Mnogo breza. I njihove krošnje. Zeleno-žute krošnje. I divila im se. Breze zaista lepo izgledaju na jesen. A i na proleće. A dopalo mi se i nebo. Nije bilo mnogo zvezda na njemu. Ali bilo je oblaka. A ja volim oblake noću. I mesec. I videla sam zvezdu Severnjaču i Veneru. Slušala sam muziku i predstavljala hodajući ditiramb. A onda su počele ruke da me bole. I još uvek me bole. Ne znam zašto. Valjda su bile nekako ukočene ili u nekom neskladu. A možda i zbog toga što uspešno otklanjam one tikove. Možda i zbog toga...ma, ko će ga znati....a i baš me briga. Srećna sam. Više nego ikad. 9.10.2008Uf.[Jao.] Sad sam na informatici. Posle ovog časa će kontrolni iz istorije. Držite mi palčeve...u stvari, ne morate. Ionako ću loše uraditi. Bye.
18.9.2008Informatika.Ajme mene joj. Upravo se nalazim na informatikus u mojoj školici. I "veselim" se pred istoriju. Sreća! Sreća! Radost! I sve "blagodeti" Mesopotamije. Vavilon. Iihahaaaaa. Asirija. Ox, radosti. Hamurabi, Sargon I, Ištar, Marduk i drugari. Mrzim istoriju. Zašto nemamo fiziku umesto istorije?? Fizika bar koristi nečemu. I zanimljivija je. Pritisak, potisak, svetlost, Omov zakon. Omov zakon je zanimljiva stvar. Ommmmmmmmm... Pomaže stvaranju unutrašnjeg mira. Ommmmmmm... Čas se završava u 10:45, daklem, za 15 minuta. Nije lepo to što odmah nakon istorije imamo i dopunsku iz istorije. Dakle - 2 časa knjigovodstva, 2 časa informatike, pa onda još i 2 časa istorije. Lepota života!! :D Pozdrav vama, blogerčići i lep dan vam želim! A ja ću da nastavim da ponavljam histeriju...ovaj, istoriju.
Ajme mene joj. 1.9.2008Ponovo đak prvak :D, pt. 2Prvi dan škole prošao je sasvim opušteno bez velike brige. Čak sam se i probudila u 5:50 potpuno razbuđena. Ali sam zato morala na bus u 7, jer smo drugarica i ja zakasnile na ovaj u 6:40. But it's not my fault!! Morala sam da čekam drugaricu! A to mi užasno teško pada! Mrzim čekanje. Sve u vezi čekanja i neorganizovanosti na mene ostavlja loš utisak! Ko mi je kriv kada sam rođena kao pokretni rokovnik! I...pa to je jedina stvar koja me je iznervirala danas.
Nisam ni mislila da će mi putovanja autobusom biti tako zanimljiva! Mnogi su mi govorili kako je naporno i kako se treba navići, a ja jedva čekam sutra u školu, pa da ponovo zajašem bus! Ne znam zašto mi je zanimljivo... Verovatno zato što je sve to novo za mene. Kada smo stigle u školu bila je prozivka... Ja sam u I-2 odeljenju, a J. u I-1. Ali dobro, sigurno ćemo se družiti na odmoru... U moje odeljenje ide jedan moj poznanik. A i upoznala sam još jednu Vrbašanku, sa kojom sam razmenila brojeve telefona. I razredna je kul. Mama jedne moje drugarice iz osnovne, znam je od ranije. Opuštena žena, a istovremeno, verujem i dobra profesorka. Čula sam da su i svi drugi profesori dobri i opušteni, samo što imamo ludog istoričara, al' i to ću pregrmeti, jer ga moj ćale poznaje (ja sam dete sreće!)... I raspored je veomus, veomus lak. Jedino što je glupavo to što nemamo salu za fizičko, pa nećemo ništa raditi na času. I zato krećem na taj aerobik i na bazen, i mislim da će to biti ok. Zaista ne želim da ispadnem iz kondicije. Ali to što nema sale za fizičko je i u neku ruku dobro, jer ćemo sredom imati 4 časa. A sutra, pošto je fizičko prvi čas, mogu spavati malo duže, pa krenuti onim busom u 7. I društvo se čini sasvim ok, jer su u ovim oglednim smerovima, među kojima je i poslovna administracija, svi odlikaši. Koliko sam videla, sigurno neću imati posla sa budalama koji ometaju čas. Sve u svemu, prvi utisci su zbilja odlični. A takođe, moram da najavim, da je i moja mama napravila svoj blog i da bih volela da ga posetite. Napisala je svoj prvi post, ona je user kolja, just so you know... To je sve za sada! Nema ništa novo...osim što jedva čekam sutrašnji dan! Pozdrav! :D 31.8.2008Ponovo đak prvak :D Na sutrašnji dan, tačno u 7:20 ujutru postajem đak prvak. Svi o tome pišu. I opet ona mala tremica, pa ushićenje...ma, iste stvari kod situacija kad upoznaješ novu sredinu. Samo se nadam da neću promašiti bus. I evo, a svo vreme govorim da nemam nikakvu tremu... Jooooj, taj bus! Nikada nisam sama putovala autobusom. ... Čekaj malo! Ko kaže da ću i sad ići sama! Pa, tu je i moja nova drugarica iz Kucure, koja se doselila ovamo u Vrbas! Što onda da brinem? Zajedno ćemo se snaći... Sve je lakše kada si s nekim! A biće nas više! Mnogo više! Jedva čekam da upoznam sve te ljude! Nema razloga da brinem! Ma ooooopušteno... Jedina stvar koja mi se ne dopada jeste to što moram da ustajem u 5:50. Ali sad dok se radujem mi se ni to ne čini toliko nezanimljivus! Ma, samo dok je tu Nes caffe - 3 in 1... Obožavam Nes kafu. A pogotovo onaj Nes frape, pa kad još to smuljam sa mlekom, kašičicom šećera i sa malo cimeta! Njami! A moje želje za ovu školsku godinu... Moje želje su da budem pametna, da dobro učim i da se lepo družim. Ali, prvi septembar je za mene poseban i zbog drugih razloga. Od tog datuma počinje i moj projekat poboljšanja same sebe. Da se otarasim stvari koje me kod mene užasno nerviraju... Napravila sam i listu za tako nešto. Srećom, nije toliko dugačka, i sadrži samo 7 stvari. Ne želim da budem savršena... Ali, tih 7 stvari su one koje obavezno moram ili umanjiti ili eliminisati. A evo i liste (neću stvari izneti toliko detaljno, kao što sam sebi na papiru, jer me isuviše mrzi, a uskoro moram i na spavanjac.): 1. Krckanje kostiju ruku - eliminisati. Navika je loša i dovodi do ludila. 2. Asocijalnost - balansirati. Ipak treba imati i vremena za sebe. 3. Preokupacija analizom - balansirati. O nekim stvarima je zaista nepotrebno toliko razmišljati. 4. Kukanje o nepravdi u svetu - eliminisati. Nothing's perfect and you can't make it like that. Get over it. 5. Zatvorenost - balansirati. Ipak ne treba svakom sve otkrivati. 6. Manjak spontanosti - balansirati. Treba se nekad glupirati i rizikovati. Ozbiljnost ostaviti isljučivo za ozbiljne stvari. 7. Manjak kondicije - izbalansirati. Od 1. septembra pauziram sa slatkišima i počinjem sa fizičkim aktivnostima (povremeno trčanje i šetnja, plivanje vikendom (Ovi zdravstveni radnici imaju veoma zanimljive povlastice...). Navedenim aktivnostima mi nije problem da se bavim, ali baš za slatkiše ne znam... Mada, ne verujem da bi ispalo loše ako se sve izbalansira. Poželite mi sreću u sopstvenom poboljšanju, i naravno - u novoj školskoj godini!
5.6.2008~Adio~A sad adio,
a sad adio, i ko zna gde, i ko zna kad... Završena je i ova školska godina. Ne sasvim, zbog prijemnog, ali ne moram biti toliki bukvalista... Juče smo imali matursko veče. Bolje u životu se nisam provela. Skoro celo veče sam samo igrala i zezala se sa raznim ljudima. I pevala narodnjake. I baš me bilo briga. Moja naj drugarica se smorila. Kevin nije hteo da igra. It's such a pitty... Da je igrala, provela bi se SUPER, isto kao i ja, sigurno. Možda i bolje, ko zna. Umesto toga je samo sedela. Nekako mi je stvarno glupavo to sedenje. Mislim, još je i poslednji dan, ko zna kad ćemo se sledeći put videti. I što sedeti zbog toga?? Treba slaviti! Ja mogu reći za sebe da sam potpuno otkačila! I družila sam se bukvalno sa SVIMA. I sa onima koje nisam podnosila svih ovih godina. Ponekad pomislim da sam dvolična. Prvo ih pljujem, a onda slavim sa njima. Don't blame me, kažu da dvoličnost dolazi iz godine Saturna u kojoj sam rođena (1993. Moja generacija je très pathétique. Evo vidite, opet to radim...). Ma boli mene trepavica... Ja sam se zabavila. I bila sam super obučena sa SUPERB novom frizurom. I imala sam pratioca nižeg za glavu . Roditelji su me zlostavljali fotoaparatom i smorili me. Kada smo šetali gradom čula sam mnoge pozitivne komentare na moj fizički izgled. Ali me je nervirala činjenica što smo čas ubrzavali, čas usporavali. Kad smo stigli do hotela Bačka, gde je matursko trebalo da se održi, mi smo promašili glavni ulazi (KOJA SRAMOTA), pa smo morali da ulazimo na sporedni. Onda je neki tip slikao parove (ok, bilo je i onih koji su išli po troje, iz opravdanih razloga, što se tiče broja učenika u odeljenjima), pa smo seli za velike stolove. I tako, malo se smarali, dok nije počela muzika. Ja nisam igrala na nekoliko prvih pesama, ali nisam htela da se smorim kao Kevin, pa sam otišla da se zajebavam sa ostalima. Osuđujem njen postupak. Smara se, a ne preduzima ništa povodom toga. Bilo je le cool kada su došli trubači. Ali nisam baš mnogo igrala uz njih. Posle je bila i večera. Hrana je bila ODLIČNA. Imali smo prvo krem-čorbu sa povrćem, pa onda veoooouma ukusne šnicle i ćevape, a uz to i ukusna zelena salata i salata od kupusa. Bilo je i pečene paprike, ali nju nisam jela. Jedina mana je bila to što su krompiri bili tupavo ispečeni i bajati, i to što sam, nakon što sam pojela salatu, u tanjiru za salatu pronašla MRTVU GUSENICU. Da, MRTVU GUSENICU, čije ime je ispisano velikim slovima. O. MOJ. BOŽE. Onda sam nazvala kevu da je pitam hoće li mi nešto biti jer sam jela salatu na kojoj je ležala mrtva gusenica, a keva radi u bolnici, pa je ona moj glavni savetnik što se tiče zdravlja. Rekla je da je to čist protein. Ok onda... Nakon dobre hrane, opet sam otišla da đuskam. I tako do kraja, mrzi me da opisujem svaki svoj pokret (Mislim da je to sasvim nepotrebno...). A najbolje je bilo pred kraj. Tada sam i najviše đuskala. I upala sam više puta u kadar kamermana i biologičara (i on je imao kameru). I tri puta se slikala sa nastavnikom fizičkom (koji je to lik... I debil. Muahahaha... Ali lik.). On će mi još i najviše nedostajati. Oh god... Opet sam sentimentalna. Šta reći... Ipak, drago mi je što su oni ipak činili moj život u nekom smislu. Želim im sreću, ma koliko je oni ne zaslužili. Možda (sigurno) je neće naći u oblasti posla, ali se nadam da će je naći u stvarima koje njima više znače (Sasvim sam sigurna da im posao nije značio, s obzirom na uspeh, odnosno neuspeh na kraju školske godine.). I naravno, šta drugo da kažem, nego da citiram Bajagu sa svojom pesmom:Da smo živi i zdravi još godina 100,
P.S.: Još jedna činjenica koja me je oduševila je to što je bilo BANANA. JESUS MARIA!!! da je pesme i vina i da nas čuva Bog, da su najbolje žene uvek pored nas, jer ovaj život je kratak i prozuji za čas... ![]() [ovaj veličanstveni templejt uradio je ovaj krasan autor: SugarOverdose] |
moja malenkost.profilčić. arhivica. moji drugari. kategorijice.Kada mozak radi 100 na satZbirka secerastih osecanja Blogovanje Skolica Leptirici u stomaku i price o Grisinama Pametovanja jedne Secerleme Negacija Smeh My dialy life Ja Moi Watashi Me A tale of memories Randomness Kratka utrcavanja u nedostatku inspiracije moji drugari.ArinnaGrey Leptiric elfish Giardia bejb Nymphadora SigmundFreud kojak littledickens klinceza Specificna Anci brankica guinevere mephistopheles Svemirko Tracarasu Nenchy Nettle ludazatobom III Izzy sensi Ivana93 Joana pertla gugutka vesticara makygirl xXDeathWishXx ianchi Sandrica93 Anny alea lonelyemo NightGirl93 LaDiva Lu xXxEMOxXx twopumpkins freedom14 kolja vrbares AmyLee Sanatorijum PinkPunkPrincess dadysgirl girl kokan LittleTrouble BilloWaMaWeNa Mimix hilarym leyla yin Miledi Zbrilion Maxine ekser AnaM Dolores poglavica runaway LILY Nixs asterion ina94 Sarichitza coolmare sexyzenska mickyz sokrat Lady pedreco ludo1 Kosmogina |
|||||||