Bili smo mali i nismo znali
Šta se to dešava,šta nam to fali,
Kakva su bila tuđa detinjstva
Poslednji sinovi bratstva i jedinstva
Vesti sa fronta umesto crtaća
Tata je otišao,mama laže kuda
„Perin se tata baš dugo ne vraća“
Devedeste u zemlji čuda
Nema slatkiša,igračaka,mora
Sankcije ubijaju minimum dostojanstva
„samo ti uči“ zvuči kao fora
Dok lovu ti šalje tetka iz inostranstva
Škola se raspada,profesori s njom
Deca samo oponašaju starije
Svakog dana novi nervni slom
Pogodno tle za razvoj ništarije
Posle rata došle su demonstracije
Prst u oko velikom diktatoru
Prvi put sam video kordone,racije
Pogrešno mišljenje vodi ka zatvoru
A šlag na tortu „bezbrižnih dana“
Dodala je alijansa najjačih zemalja
Bez razloga i ničim izazvana
Krenula na nas,šačicu bogalja
I tako smo išli iz stresa u stres
Posledice se nisu videle odmah
Kad stasali smo u ljude isplivao je bes
Za mnoge su rešenje alkohol i droga
I sad odjednom „šta se ovo zbiva?“
Pitaju se naši roditelji fini
Što blejimo na ulici bez trunke motiva,
Tako mladi,a već na margini?
