Stay tuned.... I'm coming :-D
"Pustite ovu šargarepu da gleda svoja posla, da uživa u svojoj posebnosti. ma koliko ona bolna bila!" - Tanja Bošković
po Konstantinu
Kad je javljeno da sigurno dolaze,
iz pravca mora, još pre zore,
siđosmo u crne podrume,
noseći hleb, novine i tranzistore.
Lako je pešadiji, ona ode,
u šume s one strane reke.
I naše vođe su preko vode
otišle na nove pregovore.
Zato po svim pravilima u had,
krenusmo bez panike i straha.
možda se samo u dva-tri maha
jače zalupiše komšijska vrata.
Dokon svet, dole, razgovor započe
između kaca, drva i starih kada,
jedna bledunjava baka pokaza sliku
iz dana kad je bila mlada -
i nekoliko sati jedni drugima
poveravasmo se kao na ispovesti.
Tako gotovo prečusmo vesti
sa granica, da bombi neće biti.
Evo, već se i smrklo,
a nema pomena od bombardera.
I šta ćemo sad, bez njih, nebeskih?
Izjutra počeće nova era.
Slobodan Zubanović
Pesma je objavljena 22-om broju časopisa "Reč", datuma; jun 1996 - dakle, pune tri godine pre NATO bombardovanja!
Kad je javljeno da sigurno dolaze,
iz pravca mora, još pre zore,
siđosmo u crne podrume,
noseći hleb, novine i tranzistore.
Lako je pešadiji, ona ode,
u šume s one strane reke.
I naše vođe su preko vode
otišle na nove pregovore.
Zato po svim pravilima u had,
krenusmo bez panike i straha.
možda se samo u dva-tri maha
jače zalupiše komšijska vrata.
Dokon svet, dole, razgovor započe
između kaca, drva i starih kada,
jedna bledunjava baka pokaza sliku
iz dana kad je bila mlada -
i nekoliko sati jedni drugima
poveravasmo se kao na ispovesti.
Tako gotovo prečusmo vesti
sa granica, da bombi neće biti.
Evo, već se i smrklo,
a nema pomena od bombardera.
I šta ćemo sad, bez njih, nebeskih?
Izjutra počeće nova era.
Slobodan Zubanović
Pesma je objavljena 22-om broju časopisa "Reč", datuma; jun 1996 - dakle, pune tri godine pre NATO bombardovanja!
Rano jutro, u blizini dete plače... neutešno, tužno, otegnuto.
Sutradan, ista situacija - iz pansiona prekoputa opet dečije otegnuto plakanje.
Konačno, juče ugledam dečaka, od nekih 4-5 godina, ide sa ocem (grmalj, k'o trokrilni orman) na plažu. Čujem ga kako kaže "A kako mali vuk zavija?" I dečko krene da zivija!
Eto njih dvojica jutros, krenuli sabajle, da otključaju plažu. "Hoćemo li, sine, malo da zavijamo?" I tako, krenuše otac i sin celim putem glasno zavijajući.
Sutradan, ista situacija - iz pansiona prekoputa opet dečije otegnuto plakanje.
Konačno, juče ugledam dečaka, od nekih 4-5 godina, ide sa ocem (grmalj, k'o trokrilni orman) na plažu. Čujem ga kako kaže "A kako mali vuk zavija?" I dečko krene da zivija!
Eto njih dvojica jutros, krenuli sabajle, da otključaju plažu. "Hoćemo li, sine, malo da zavijamo?" I tako, krenuše otac i sin celim putem glasno zavijajući.
Zalud diplome, zalud titule, zalud Švica, zemlja gotovo savršena...... Jedna moja prijateljica je vrlo jezgrovito srezala "Paćenici!"
Sedim na terasi, pijem prvu kafu, čitam knjigu, kad levo od mene, sa ulice čujem glas i govor - ista Olja Bećković, okrenem da pogledam ko priča - opet Olja Bećković..... možda jedno... 5-6 godina mlađa - plavuša, srednjeg rasta, duguljastog lica, karakteran nos! :-) Velike, fensi naočare za sunce, svetlo žuti bikini.
"Nema analize, nema objašnjenja - kad kažem ne, to onda znači ne!" :govori devojčici od nekih 13-14 godina, očigledno kćerci. Idu ka plaži, ali majka zastaje svakih par koraka da naglasi svoje reči.
"I molim te, kakav to rečnik koristiš sa dedom? Kakav je to rečnik, molim te? Katastrofa! Neću to više da čujem!"
"Moraćemo ozbiljno da razgovaramo! Neće moći više tako, mlada damo!"
I tako, mic po mic, majka blamira svoje dete pred celom ulicom (plaža, kao za inat, nikako da naiđe!!!) - u primorskim mestima zidovi imaju velike uši, tako da sumnjam da neko nije čuo prilično glasnu i žustru bukvicu!
Kladim se da je jadno dete u tim trenucima zavidelo deci koja imaju možda malo manje obrazovane i fine roditelje ali zato se cela svađa brzo završavala - par zavaljenih ćuški PIF!, PAF! ŠLJUS! i - mirna Bačka! Tako je barem bilo sa mnom, kad sam bio u tinejdžerskom dobu - najviše sam mrzeo kad su roditelji hteli da samnom "otvoreno porazgovaraju", kao sa odraslim"! Užas je kad imate mamu i tatu intelektualce!:-D
"Nema analize, nema objašnjenja - kad kažem ne, to onda znači ne!" :govori devojčici od nekih 13-14 godina, očigledno kćerci. Idu ka plaži, ali majka zastaje svakih par koraka da naglasi svoje reči.
"I molim te, kakav to rečnik koristiš sa dedom? Kakav je to rečnik, molim te? Katastrofa! Neću to više da čujem!"
"Moraćemo ozbiljno da razgovaramo! Neće moći više tako, mlada damo!"
I tako, mic po mic, majka blamira svoje dete pred celom ulicom (plaža, kao za inat, nikako da naiđe!!!) - u primorskim mestima zidovi imaju velike uši, tako da sumnjam da neko nije čuo prilično glasnu i žustru bukvicu!
Kladim se da je jadno dete u tim trenucima zavidelo deci koja imaju možda malo manje obrazovane i fine roditelje ali zato se cela svađa brzo završavala - par zavaljenih ćuški PIF!, PAF! ŠLJUS! i - mirna Bačka! Tako je barem bilo sa mnom, kad sam bio u tinejdžerskom dobu - najviše sam mrzeo kad su roditelji hteli da samnom "otvoreno porazgovaraju", kao sa odraslim"! Užas je kad imate mamu i tatu intelektualce!:-D
Šta čitate ovih dana?
Nikad mi nećeš izaći iz glave..... ma šta da uradiš! Gledam ponekad u vedro nebo, ponekad u olujno ili u šareno, ono pred zalazak sunca. Skoncentrišem se, iz sve snage, i pitam se: da li sve znaš - moje (crne, najcrnje) misli, moju tugu koja nadođe kao iznenadni visoki morski talas, bez ikakvog razloga..... tek tako..... u praskozorje, kad zbog nečeg više ne mogu da spavam, ili predveče - uvek onda kad nema nikog da me izvuče iz sopstvenog mentalnog živog blata. Znam da sve znaš, prosto, moraš da znaš! Jer - nebo odbija misli, moje, tvoje, svih nas. Moja jedina preostala nada. Moram u to da verujem. Svi ostali kanali su odavno pokidani..... trajno, zauvek!? Tvojom, nečijom rukom, tvojom, nečijom voljom? Često gledam kako dva broja svetle na ekranu. Okrenem ih (čemu?) - Automatski Glas nešto govori. Ne razumem šta... pokušavam da čujem da li se još nešto čuje u pozadini, u beskrajnoj, nepodnošljivoj tišini iza.
Gledam pažljivo večeras zvezdano nebo iznad nemirnog mora. Ako se budem dovoljno jako skocentrisao, i dovoljno pažljivo gledao, možda ću ugledati, pored neke zvezdane magline, odraz tvojih očiju - koje netremice gledaju u mene.
* Zahvaljujem se na večitoj inspiraciji grupi Eplay.
Gledam pažljivo večeras zvezdano nebo iznad nemirnog mora. Ako se budem dovoljno jako skocentrisao, i dovoljno pažljivo gledao, možda ću ugledati, pored neke zvezdane magline, odraz tvojih očiju - koje netremice gledaju u mene.
* Zahvaljujem se na večitoj inspiraciji grupi Eplay.
Čovečan i civilizovan, pošten i pametan, Rasim Ljajić vraća poverenje u mogućnost da se politikom u Srbiji neko može baviti iz plemenitih pobuda
Da li je moguće da neko bude istovremeno bošnjački rodoljub i srpski patriota? Toliko smo svi koji živimo na prostorima bivše Jugoslavije zatrovani mržnjom da se potvrdan odgovor na prethodno pitanje odbija kao u najboljem slučaju neka vrsta naučne fantastike, a u najgorem kao zla namera opsenara koji bi da nas vrate u vreme bratstva i jedinstva.
Jedan političar nas upućuje da je čovečnost ispred i iznad nacionalnih ideala, jer svaki nacionalni ideal, da bi uopšte ispunjavao uslove da se idealom zove, mora prethodno ispuniti zahteve čovečnosti. U protivnom, nacionalni ideal nema prava na bivstvovanje. Nažalost, na prostoru bivše SFRJ, pa i u Srbiji, namnožili su se pojedinci koji opšteljudske ideale zanemaruju. Često zanemarena istina da „brat je mio koje vjere bio” neophodna nam je danas i ubuduće kao što je bila i ranije.
Ljudi koji se ubrajaju u političku i kulturnu elitu imaju odgovornost u višenacionalnim i višekonfesionalnim zajednicama koja nadmašuje odgovornost drugih pojedinaca. Tu svaka javno izgovorena reč ima dodatnu težinu, jer izgovara je neko ko utiče na mnoge.
U našoj sredini, nažalost, ima isuviše ljudi poput Velimira Ilića kojima je drugoga uvrediti kao čašu vode popiti. Problem je, međutim, otežan kada se uvreda odnosi na nacionalnu pripadnost nekog pojedinca, jer onda nije uvređen samo taj pojedinac, već i njegovi sunarodnici. Pa ipak, ima i u Srbiji ohrabrujućih političkih pojava. Radi se o Rasimu Ljajiću, ministru rada i socijalne politike u vladi Republike Srbije. Čovečan i civilizovan, pošten i pametan, on vraća poverenje u mogućnost da se politikom u Srbiji neko može baviti iz plemenitih pobuda. Štaviše, rezultati lokalnih izbora na Voždovcu i u Zemunu pokazuju da je jedan mali, ali ipak primetan deo birača ovih opština uočio da i neko ko nije pravoslavac može biti patriotski političar. Šteta je što Lista za toleranciju Rasima Ljajića nije dobila veći procenat glasova, jer bi na taj način jasnije bilo stavljeno do znanja da hohštapleraj i lopovluk ne mogu proći kao srpsko rodoljublje, pa ni arogancija kao pravoslavna ili demokratska vrlina.
Treba sanjati dan kada u Srbiji verska pripadnost neće biti određujuća za politički uspeh darovitih i poštenih političara. Moguće je da taj dan i nije tako daleko, naročito ako se građani koji dele ovakvo uverenje potrude da tako i bude. Ako se ostvario san Martina Lutera Kinga od pre pedesetak godina, valjda će se ostvariti i san ovdašnjih demokratičnih duhova da imaju političare koji mogu pobuditi najbolje ljudske osobine, bez obzira na nacionalnu ili versku pripadnost. Ako se danas, sudeći prema sociološkim istraživanjima, većina građana Srbije seća Josipa Broza kao najboljeg političara, a imao je autoritarni režim pokojnog Broza ozbiljnih mana i počinio je teške grehe i greške, u modernom dobu Srbije, onda se možemo nadati da srpska etnička pripadnost neće biti određujuća za politički uspeh u Srbiji u budućnosti.
Znatniji politički i mogući državnički uspeh Ljajića imao bi i blagorodne posledice na odnose Srbije i Bosne i Hercegovine. Bošnjaci bi mogli uvideti da u Srbiji ne žive samo mrzitelji svega muslimanskog, već da u njoj prebiva većina koja nema takvih predrasuda i koja je spremna da prihvati Bošnjake kao jednako vredne sapatnike i istinsku braću. Moguće je da bi Bošnjaci i Srbi, kako u Srbiji, tako i u BiH, shvatili da jedni drugima nisu neprijatelji, već da bi mogli zajedno stvarati umniju i srećniju budućnost u kojoj bi se međusobno pomagali. Nacionalna ravnopravnost, mir, socijalna pravda, društveni napredak i političko snaženje obeju nacija su vredni ciljevi. No, potrebno je da politička i kulturna elita pruža dobar primer koji bi građani mogli slediti.
Naposletku, valja nešto primetiti: Ljajićeva lista dobila je glasove onih koji inače glasaju za Demokratsku stranku. Ovi glasovi bi na nekim republičkim izborima trenutno pripali jedinstvenoj listi koju vodi Boris Tadić. Socijalna demokratija Srbije treba da se drži zajedno, ako želi da ostvaruje dobre rezultate u budućnosti. Demokrate treba da uvažavaju doprinos Ljajića dobrobiti društva Srbije u većoj meri no što su to dosad činile. U protivnom, glasovi dati listi koju vodi Ljajić mogli bi omogućiti naprednjacima da budu ispred demokrata, kao što se dogodilo u dve beogradske opštine. No, ovo su manje važna zapažanja političkog analitičara; bitnija su zapažanja sociologa o značenju i značaju koji Ljajić i njegovi prijatelji imaju u sadašnjosti, i koji mogu imati u budućnosti Srbije, Bosne i Hercegovine, pa i šireg područja bivše Jugoslavije.
Dr sociologije, Filozofski fakultet Beograd
Jovo Bakić
objavio:
beogradoholik kategorija: Politicka buncanja
obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
Onima koji nikad nisu pali na "obamizam", film će potvrditi njihove sumnje i strahove. Ljubiteljima Obame, kojih je mnogo više, ovo će biti prilika da se možda ipak malo preispituju... za svaki slučaj - da li je sve baš tako kako izgleda!?!
Opis filma: The Obama Deception - 1:51:21 - Mar 12, 2009
The Obama Deception is a hard-hitting film that completely destroys the myth that Barack Obama is working for the best interests of the American people.
The Obama phenomenon is a hoax carefully crafted by the captains of the New World Order. He is being pushed as savior in an attempt to con the American people into accepting global slavery.
We have reached a critical juncture in the New World Order's plans. It's not about Left or Right: it's about a One World Government. The international banks plan to loot the people of the United States and turn them into slaves on a Global Plantation.
Covered in this film: who Obama works for, what lies he has told, and
his real agenda. If you want to know the facts and cut through all the
hype, this is the film for you.
Svakako da film ima "rupa", ali koji nema. Moguće je da je sve ovo samo još jedna teorije zavere, ali treba ostati otvoren za drugačije ideje. Činjenica je da još od Kenedija svaki naredni predsednik je sve gori i gori, sve više samo pion, lutka nekim višim, mračnim krugovima vlasti. Obama nije nista drugačiji, samo je mamac za mase promenjen, doteran shodno novim okolnostima.
http://www.youtube.com/watch?v=eAaQNACwaLw
Opis filma: The Obama Deception - 1:51:21 - Mar 12, 2009
The Obama Deception is a hard-hitting film that completely destroys the myth that Barack Obama is working for the best interests of the American people.
The Obama phenomenon is a hoax carefully crafted by the captains of the New World Order. He is being pushed as savior in an attempt to con the American people into accepting global slavery.
We have reached a critical juncture in the New World Order's plans. It's not about Left or Right: it's about a One World Government. The international banks plan to loot the people of the United States and turn them into slaves on a Global Plantation.
Covered in this film: who Obama works for, what lies he has told, and
his real agenda. If you want to know the facts and cut through all the
hype, this is the film for you.
Svakako da film ima "rupa", ali koji nema. Moguće je da je sve ovo samo još jedna teorije zavere, ali treba ostati otvoren za drugačije ideje. Činjenica je da još od Kenedija svaki naredni predsednik je sve gori i gori, sve više samo pion, lutka nekim višim, mračnim krugovima vlasti. Obama nije nista drugačiji, samo je mamac za mase promenjen, doteran shodno novim okolnostima.
http://www.youtube.com/watch?v=eAaQNACwaLw
Večeras pokažite malo globalne ekološke svesti! Zemlja je jedini dom koji imamo.
Šta čitate?
objavio:
beogradoholik kategorija: Politicka buncanja
obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
Eh, koliko bloger/ki bi moglo da se uživi sa tekstom ove pesme.... ništa lčno, hehe!
..................................
I Started A Blog Nobody Read - Sprites
I started a blog which nobody read
When I went to work
I blogged there instead
I started a blog which nobody viewed
It might be in cache
The topics include:
"George Bush is an evil moron"
"What's the story with revolving doors?"
"I'm in love with a girl who doesn't notice me"
"Nobody hates preppies anymore"
I started a blog but nobody came
No issues were raised
No comments were made
I started a blog which nobody read
I'll admit it wasn't that great
But if you must know here's what it said:
"100 of my favorite albums"
"200 people I can't stand"
"400 movies you must see soon"
"10 celebrities (4 of whom I might assasinate)"
I started a blog, I sent you the link
I wanted the world (and you) to know what I think
I started a blog, but when I read yours
It made me forget
what I had started mine for
|
Dabogda bili zdravi, veseli i debeli u 2009 godini!
Jorz truli
Beogradoholik
Ko smo, šta smo? Koliko smo "jedno" a koliko zaista "različiti"? Kojim jezikom, jezicima govorimo .... koliko nam je to bitno i zašto? Što se mene tiče, ja i dalje govorim "srpskohrvatski"/"hrvatskosrpski", koji bi najrađe nazvao "južnoslovenskim jezikom".
Srpski jezik i srpski jezici
NEDJELJA, 05 OKTOBAR 2008 15:17 BLIC
Miloš Kovačević
Delo „Srpski jezik i srpski jezici“ prof. dr Miloša Kovačevića doživelo je veliki uspeh. Da su čitaoci željni ogoljene i „bez uvijanja“ istine o srpskom jeziku, potvrđuje činjenica da je za 20 dana prodato 1.000 primeraka ovog dela. Kovačević, jedan od najcenjenijih lingvista srpskog jezika, za naš list govori o sudbini srpskog jezika.
Ko sve danas govori srpskim jezikom i kakva je njegova budućnost?
– Kad je Vuk Karadžić standardizovao srpski književni jezik, on je naglašavao da je to jezik svih Srba, smatrajući Srbima upravo sve one koje objedinjuje srpski jezik. A to su, po Vuku, Srbi triju (vero)zakona: „zakona grčkoga, zakona rimskoga i zakona muhamedanskoga“, tj. pravoslavci, katolici i muslimani koji govore štokavskim dijalektom. Vremenom su se jezički jedinstveni Srbi razdelili u tri nacije prema veri, ali nisu promenili jezik. Svi oni i dalje govore srpskim jezikom, ali svi neće da ga zovu srpskim. Hrvati su ga preimenovali u „hrvatski“, Crnogorci u „crnogorski“, a muslimani Bošnjaci u „bosanski“. Naučno gledano, srpskim jezikom danas osim Srba govore i svi oni koji jezik koji upotrebljavaju „hrvatski standardni jezik“, „bosanski standardni jezik“ i „crnogorski standardni jezik“.
Da li izmenom imena srpskoga jezika u hrvatski, bošnjački ili crnogorski, srpski jezik postaje manje svoj?
– Lingvistika ima jasne kriterijume šta se može, a šta se ne može smatrati posebnim jezikom. Među te kriterijume spadaju podudarnost u gramatičkoj strukturi jezika (da li npr. ima isti broj padeža, glagolskih oblika i sl.), zatim da li je poreklo jezika isto (da li im je osnovica ista) i kolika je razumljivost među govornicima razmatranih jezika. Prema svim tim kriterijumima, ni „hrvatski“, ni „bosanski“ ni „crnogorski“ ne mogu biti posebni jezici različiti od srpskog. Oni predstavljaju samo preimenovani vukov(ski) srpski književni jezik. Ako se, dakle, primene naučni lingvistički kriterijumi, preimenovanjem srpskog jezika, bez obzira na njihov broj, srpski jezik ne postaje manje srpski. On i dalje ostaje celinom srpski jezik, samo sad pod različitim političkim imenima.
Činjenica je da su Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci preuzeli srpski jezik. Zašto ga zovu svojim imenom?
– Nacionalna „neiživljenost“ i naučna „nezrelost“ jedini su razlozi zašto Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci neće da upotrebljavaju srpsko ime za srpski književni jezik, nego ga hoće pod nesrpskim imenima. Oni, očigledno, smatraju da je dovoljno srpski jezik preimenovati pa da on više ne bude srpski, nego nekakav „bosanski“ ili „crnogorski“. Oni takođe smatraju da svaka nacija, pa i ona koja se formira sredinom ili krajem 20. veka mora imati svoj poseban jezik. Znači li to da te nacije pre toga nisu imale nikakvog standardnog ili književnog jezika, da su bile književno „nepismene“?! A poznato je i onome ko je u školu išao nije da tolike velike nacije nemaju svog imena u nazivu jezika, kao npr. Amerikanci, Meksikanci, Brazilci, Australijanci i mnogi drugi. Jesu li ti narodi manje narodi od Crnogoraca, Hrvata ili Bošnjaka zato što jezik kojim se služe nisu nacionalno imenovali?
Da li postoji bošnjački jezik i šta ga odlikuje?
- „Bošnjački/bosanski“ jezik ne postoji ni prema jednom naučnom kriterijumu. On postoji samo kao fikcija na nivou političke etikete. Oni koji smatraju da on postoji morali bi podastreti bar jedan relevantan kriterijum koji bi potvrdio njegov identitet. Lingvistika, izuzmemo li onu politikantsku, nijedan takav kriterijum do sada nije iznedrila. Svi koji misle da bošnjački jezik postoji, prema istom kriterijumu mogu tvrditi da postoji i „konjički“, „mostarski“, „fojnički“, „zenički“ i mnogi drugi „jezici“, koji su istovredni sa bošnjačkim/bosanskim jezikom prema bilo kom kriterijumu jezičkog identiteta.
Kako komentarišete činjenicu da će u crnogorski jezik biti uvedena dva nova slova?
– Umekšano „š“ i umekšano „ž“ jesu glasovi srpskog jezika koji nisu foneme. Još je Vuk Karadžić primetio i u svom „Srpskom rječniku“ iz 1818. zapisao da u govoru ima više glasova nego u književnom srpskom jeziku, i tu je pomenuo i umekšano „š“ i umekšano „ž“, smatrajući da oni ne mogu dobiti status „književnih glasova“ jer nemaju razlikovnu funkciju. To će reći da nigde zamena „š i ž“ s umekšanim „š ili ž“ ne dovodi do promene značenja reči. Uvođenjem tih glasova u tzv. crnogorski jezik crnogorski lingvisti pokazuju da ne znaju ni elementarne pojmove iz fonologije i standardologije. Zato taj njihov potez i izaziva samo naučno posprdne komentare, i služi za pravljenje viceva, i formiranje neke „montenegristike“ nasuprot elementarnim lingvističkim načelima. Uza sve to, ne treba zaboraviti da dati umekšani glasovi nisu crnogorska ekskluzivnost, njih imaju i hercegovački govori, tako da su i njih Crnogorci uzeli iz srpskog narodnog jezika.
Hrvatski jezik?
Hrvati svakako imaju svoj jezik, ali on nije onaj koji oni nazivaju „hrvatski književni jezik“. Za razliku od toga vukov(sk)og jezika koji su preuzeli od Srba, Hrvati imaju samo svoj jezik, a to je čakavski jezik. Svi čakavci su uvek bili Hrvati, kao što su jezički svi štokavci bili Srbi. Hrvati, međutim, svoj čakavski jezik nisu unapredili u rang standardnog jezika, iako su na njemu stvarali literaturu. Oni su za svoj književni jezik odabrali vukov(sk)i srpski jezik, koji i danas upotrebljavaju, ali koji ne žele nazivati srpskim imenom. Hrvatski čakavski jezik star je taman koliko i srpski štokavski. Nije, dakle, problem u starosti, nego je problem u društvenom statusu njihovog čakavskog i srpskog štokavskog: čakavski nikad nije standardizovan, a štokavskom je Vuk obezbedio status standardnog/književnog jezika.
Izvor:: http://in4s.net/x/index.php?option=com_content&view=article&id=3027:srpski-jezik-i-srpski-jezici&catid=73:kultura&Itemid=277
Srpski jezik i srpski jezici
NEDJELJA, 05 OKTOBAR 2008 15:17 BLIC
Miloš Kovačević
Delo „Srpski jezik i srpski jezici“ prof. dr Miloša Kovačevića doživelo je veliki uspeh. Da su čitaoci željni ogoljene i „bez uvijanja“ istine o srpskom jeziku, potvrđuje činjenica da je za 20 dana prodato 1.000 primeraka ovog dela. Kovačević, jedan od najcenjenijih lingvista srpskog jezika, za naš list govori o sudbini srpskog jezika.
Ko sve danas govori srpskim jezikom i kakva je njegova budućnost?
– Kad je Vuk Karadžić standardizovao srpski književni jezik, on je naglašavao da je to jezik svih Srba, smatrajući Srbima upravo sve one koje objedinjuje srpski jezik. A to su, po Vuku, Srbi triju (vero)zakona: „zakona grčkoga, zakona rimskoga i zakona muhamedanskoga“, tj. pravoslavci, katolici i muslimani koji govore štokavskim dijalektom. Vremenom su se jezički jedinstveni Srbi razdelili u tri nacije prema veri, ali nisu promenili jezik. Svi oni i dalje govore srpskim jezikom, ali svi neće da ga zovu srpskim. Hrvati su ga preimenovali u „hrvatski“, Crnogorci u „crnogorski“, a muslimani Bošnjaci u „bosanski“. Naučno gledano, srpskim jezikom danas osim Srba govore i svi oni koji jezik koji upotrebljavaju „hrvatski standardni jezik“, „bosanski standardni jezik“ i „crnogorski standardni jezik“.
Da li izmenom imena srpskoga jezika u hrvatski, bošnjački ili crnogorski, srpski jezik postaje manje svoj?
– Lingvistika ima jasne kriterijume šta se može, a šta se ne može smatrati posebnim jezikom. Među te kriterijume spadaju podudarnost u gramatičkoj strukturi jezika (da li npr. ima isti broj padeža, glagolskih oblika i sl.), zatim da li je poreklo jezika isto (da li im je osnovica ista) i kolika je razumljivost među govornicima razmatranih jezika. Prema svim tim kriterijumima, ni „hrvatski“, ni „bosanski“ ni „crnogorski“ ne mogu biti posebni jezici različiti od srpskog. Oni predstavljaju samo preimenovani vukov(ski) srpski književni jezik. Ako se, dakle, primene naučni lingvistički kriterijumi, preimenovanjem srpskog jezika, bez obzira na njihov broj, srpski jezik ne postaje manje srpski. On i dalje ostaje celinom srpski jezik, samo sad pod različitim političkim imenima.
Činjenica je da su Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci preuzeli srpski jezik. Zašto ga zovu svojim imenom?
– Nacionalna „neiživljenost“ i naučna „nezrelost“ jedini su razlozi zašto Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci neće da upotrebljavaju srpsko ime za srpski književni jezik, nego ga hoće pod nesrpskim imenima. Oni, očigledno, smatraju da je dovoljno srpski jezik preimenovati pa da on više ne bude srpski, nego nekakav „bosanski“ ili „crnogorski“. Oni takođe smatraju da svaka nacija, pa i ona koja se formira sredinom ili krajem 20. veka mora imati svoj poseban jezik. Znači li to da te nacije pre toga nisu imale nikakvog standardnog ili književnog jezika, da su bile književno „nepismene“?! A poznato je i onome ko je u školu išao nije da tolike velike nacije nemaju svog imena u nazivu jezika, kao npr. Amerikanci, Meksikanci, Brazilci, Australijanci i mnogi drugi. Jesu li ti narodi manje narodi od Crnogoraca, Hrvata ili Bošnjaka zato što jezik kojim se služe nisu nacionalno imenovali?
Da li postoji bošnjački jezik i šta ga odlikuje?
- „Bošnjački/bosanski“ jezik ne postoji ni prema jednom naučnom kriterijumu. On postoji samo kao fikcija na nivou političke etikete. Oni koji smatraju da on postoji morali bi podastreti bar jedan relevantan kriterijum koji bi potvrdio njegov identitet. Lingvistika, izuzmemo li onu politikantsku, nijedan takav kriterijum do sada nije iznedrila. Svi koji misle da bošnjački jezik postoji, prema istom kriterijumu mogu tvrditi da postoji i „konjički“, „mostarski“, „fojnički“, „zenički“ i mnogi drugi „jezici“, koji su istovredni sa bošnjačkim/bosanskim jezikom prema bilo kom kriterijumu jezičkog identiteta.
Kako komentarišete činjenicu da će u crnogorski jezik biti uvedena dva nova slova?
– Umekšano „š“ i umekšano „ž“ jesu glasovi srpskog jezika koji nisu foneme. Još je Vuk Karadžić primetio i u svom „Srpskom rječniku“ iz 1818. zapisao da u govoru ima više glasova nego u književnom srpskom jeziku, i tu je pomenuo i umekšano „š“ i umekšano „ž“, smatrajući da oni ne mogu dobiti status „književnih glasova“ jer nemaju razlikovnu funkciju. To će reći da nigde zamena „š i ž“ s umekšanim „š ili ž“ ne dovodi do promene značenja reči. Uvođenjem tih glasova u tzv. crnogorski jezik crnogorski lingvisti pokazuju da ne znaju ni elementarne pojmove iz fonologije i standardologije. Zato taj njihov potez i izaziva samo naučno posprdne komentare, i služi za pravljenje viceva, i formiranje neke „montenegristike“ nasuprot elementarnim lingvističkim načelima. Uza sve to, ne treba zaboraviti da dati umekšani glasovi nisu crnogorska ekskluzivnost, njih imaju i hercegovački govori, tako da su i njih Crnogorci uzeli iz srpskog narodnog jezika.
Hrvatski jezik?
Hrvati svakako imaju svoj jezik, ali on nije onaj koji oni nazivaju „hrvatski književni jezik“. Za razliku od toga vukov(sk)og jezika koji su preuzeli od Srba, Hrvati imaju samo svoj jezik, a to je čakavski jezik. Svi čakavci su uvek bili Hrvati, kao što su jezički svi štokavci bili Srbi. Hrvati, međutim, svoj čakavski jezik nisu unapredili u rang standardnog jezika, iako su na njemu stvarali literaturu. Oni su za svoj književni jezik odabrali vukov(sk)i srpski jezik, koji i danas upotrebljavaju, ali koji ne žele nazivati srpskim imenom. Hrvatski čakavski jezik star je taman koliko i srpski štokavski. Nije, dakle, problem u starosti, nego je problem u društvenom statusu njihovog čakavskog i srpskog štokavskog: čakavski nikad nije standardizovan, a štokavskom je Vuk obezbedio status standardnog/književnog jezika.
Izvor:: http://in4s.net/x/index.php?option=com_content&view=article&id=3027:srpski-jezik-i-srpski-jezici&catid=73:kultura&Itemid=277
Ne kapiram..... čovek ponese smeće do kontejnera i prospe ga pored !!! ...I ,naravno, u sred bela dana trče okolo uhranjene pacovčine od kojih i mačke beže! "Savesni građanin" je za danas dovoljno doprineo čovečanstvu!
Today is the world’s the first- ever Open Access day, celebrating the growth of international movement that uses the Internet to throw open the locked archives, libraries, online databases, information flow in general, that once hid and restricted knowledge.
One of the definitions of ‘open’ denotes ‘a piece of knowledge is open if you re free to use, reuse, and redistribute it.” The concept of open access has already started to spread rapidly beyond its original roots in academia and software. Other statements encourage the unstrict sharing of research results with everyone, everywhere, for the advancement and enjoyment of science and society.
Open Access is the principle that publicly funded research should be freely accessible online, immediately after publication, and it’s gaining ever more momentum around the world as research funders and policy makers put their weight behind it.
The Open Access philosophy was firmly articulated in 2002, when the Budapest Open Access Initiative was introduced. It quickly took root in the scientific and medical communities because it offered an alternative route to research literature that was frequently closed off behind costly subscription barriers.
Founders and promoters who jointly announced the first international Open Access Day, that is marked with lot of events, locally and internationally, are SPARC (the Scholarly Publishing and Academic Resources Coalition), Students for FreeCulture, and the Public Library of Science. To see a list of participating countries, universities, campuses, visit the Open Access Day Web site. Also, you can participate in synchroblogging competiton by posting on some of the questions.
I have been writing, talking, preaching about open access of e-resources, software, movement, issues (oh, so many times) on conferences and in practice being as one of the editors of E-LIS/E-prints open access archives, and still believe that OA can make a difference in the publishing world, academia and the freedom of information.
How are you contributing to Open Access, today and every other day during the year? What do you do to support Open Access?
Izvor: http://www.danicar.org/2008/10/14/the-first-international-open-access-day/
VRLO JE BITNO da potpišete ovu peticiju! Udeđen sam da će svako iole normalan to bez razmišljanja učiniti! Molim vas da i vi pozovete što više ljudi!
NAPOMENA: Ukoliko ste slabijeg fizičkog ili mentalnog zdravlja nipošto ne gledajte video na sajtu! Podrazumeva se da decu udaljite!!!
NAPOMENA: Ukoliko ste slabijeg fizičkog ili mentalnog zdravlja nipošto ne gledajte video na sajtu! Podrazumeva se da decu udaljite!!!
objavio:
beogradoholik kategorija: Kojestarije
obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar
obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar
- Ako budemo imali (ne)sreću.... zavisi kako na problem gledate (-: u pozamašnim količinama ,najblaže rečeno, 11-tog ovog meseca bi za 12-ti deo sekunde mogli da odemo PUF!!! u istoriju..... naravno pod pretpostavkom da će sledeće sekunde "istorija" postojati! Naravno, reč je o "najvećem eksperimentu u istoriji", mega-velikom akseleratoru mikročestica "LHC" (27 km. u prečniku!) na švajcarsko-francuskoj granici . Namerno neću ulaziti u detalje.... ko zna o čemu se radi, zna, ko ne zna - bolje je da tako i ostane!!! U ovom konkretnom slučaju , slogan iz Orvelove 1984 "Neznanje je moć" ima puno smisla (-: Da vas malo utešim, ako ste, ne-daj-Bože, počeli da pamičite - Veće su šanse da tri puta za redom dobijete "sedmicu" na lotou nego da se stvori predskazana mikro-crna rupa, ali nikad se ne zna!(-: Dakle, ako 12-tog ujutro ugledamo sunce, mislim da bi skupa trebali da nazdravimo, izljubimo se, popijemo ..... jer život je lep! (-:
Prvi sunčevi zraci klize preko krovove, jutarnje plavetnilo je sve bleđe... odlazi. Sveža kafa se puši.... širi svoj mirisnu magiju. Na terasi sam sàm.Sluške pripijene uz uši...... zvuk me zatvara u sebe...... teče, jako... Eplay "Echo-tone"... "Divine".... "Zašto"... "Zaboravi"... "Every"... "Gore, Daleko"..... Brisa Roché "Mistery Man"... "Airplane", Gogol Bordello "Super Taranta"... "Your Country", Chico Science & Nacao Zumbi"Maracatu Atomico".... "Dubismo". Pogled na belu ,sada već osunčanu, terasu kuće u daljini je zaustavljeni trenutak kojeg ću se od sada često prisećati, znam.... "Kind of echo-tone, kind of echo-tone!"
Da li je na Blogoyu ( ili "Blogoye-u"?(-: ) ikada bilo organizovano okupljanje blogera!? Ovde sam poodavno, ali jedan poduži period vremena sam bio neaktivan, da ne kažem odsutan, tako da ne znam šta se sve u međuvremenu izdešavalo. Na "Mojblogu" smo imali nekoliko okupljanja, i sa njih imam samo lepe uspomene. "Blogoye" ima, ako se ne varam, daleko više "stanara" od Mojblog.co.yu tako da verujem da bi ti susreti bili još posećeniji, uspešniju i zanimljiviji. Na Blogoye ima puno ljudi sa MB.co.yu tako da bi baš bilo lepo ponovo videti poznata lica! Dakle, ima li ko neku ideju, predlog?(-: