Tamna strana Me...ne
(Fotku sam dobila na poklon, hvala :))
Tamna strana meseca, tamna strana mene....mesec je, kako neko reče samo hladna i mračna stena, koja ne bi ni sijala da nema sunca. Šta ima tako loše u tami, u noći u mraku...sve je isto, potpuno kao kada sija sunce ili je upaljena lampa. Nekada ljudi vole da se zavuku u svoju tamu i tamo da im bude udobno, pri tom ne ugrožavajući nikoga. Tamo, tamo može svašta da se nađe i sa svačim da se pozabaviš, ako si voljan i imaš oči i hrabrosti da se duboko zagledaš. Nisu ponori zastrašujući. Mogu samo, ako ih dobro istražiš dignu još više. Ko može da tvrdi da u tami ništa ne živi ili ako živi da je obavezno zlo....I uostalom, svedoci smo smenivanja tame i svetla svaki dan, pa nas to toliko ne zabrinjava....ko se boji mraka još?
me ? no..no...volim ....mrak...opipati, zagristi, njuškati..volim baš...otvore mi se očice ...sinoć baš na jednom brodu na jednim otocima mrak tako sladak i ljepljiv...brrrrrr
Samo onaj ko voli reflektore... se boji mraka... još.
A taj i nije mnogo interesantan.
Mada, ukoliko tama nije crna rupa, neizostavno ima lavirint. To malo otežava.
Slika :)
Lepo.
@Elfish :) ...ni za gros, ni za gros, mraka se ne bojim ja, trala la la...i tako...Pa, kada vise puta izadjes iz lavirnita, mislim da strah gubi na znacaju.
Dobrooo jutrooo :))