9.6.2008 - Antikvarnica "Sat"
Koračala je brzo, po mokroj ulici, zadubljena u svoje misli, tu i tamo sudarajući se sa po kojim kišobranom. Promrmljala bi samo tiho "Izvinite" i nastavila dalje, u jednoj ruci držeći providni kišobran, a u drugoj grčevito stežući papirć. Dlanovi su joj bili oznojani, tako da nije bila sigurna, da li je papir bio mokar od kiše ili od znoja. U sebi je ponavljala adresu i broj, kao neku mantru. Sada je već bila u toj ulici, falio joj je samo broj. Preko kišobrana, gledala je sa leve i desne strane ne bi li pored raznih natpisa nas radnjama, prepoznala.....pekara "Kod Skajeskog", butik "Ladies", kafana "Božur"....počela je polako da odustaje, jer nije videla ni broj ni natpis, kada joj se pogled vratio.... Antikvarnica "Sat". Osetila je istovremeno i olakšanje i naglu napetost. Zastala je na momenat, duboko uzdahnula i onda odlučno krenula ka vratima. Lepa, drvena vrata, fino izrezbarena veštom rukom i teška mesingana kvaka.
Stavila je ruku na kvaku, ponovo uzdahnula i ušla. Čuo se zvuk staklića, koji upozoravaju vlasnike i zaposlene da je neko ušao. U antikvarnici nije bilo mnogo ljudi, ali je na prvi pogled bilo mnogo interesantnih predmeta. Pogledom je pokušala da prepozna zaposlene. "Mora da je onaj, " pomislila je i uputila se prema čoveku, srednjih godina, prosed, sa čudnim naočarima na nosu, koji je objašnjavao jednoj gospođi finese oko jednog prilično starog teleskopa. "Izvinite, što vas prekidam..." rekla je nesigurno i u trenutku je bila ljuta na sebe zbog toga. "Izvinite, ali meni bi hitno bio potreban vlasnik ove antkivarnice." Čovek ju je pogledao prilično ravnodušno i jednostavno pitao "A, zašto?" Nije htela pre gospođom da objašnjava mnogo. "Treba mi vlasnik. Ovo je nekada bila zalagaonica, zar ne? A vlasnik je još uvek ista osoba, koliko sam se ja raspitala." Čovek je potvrdno klimnuo glavom. Sada je već imao drugačiji izraz lica, ali grimasa nije dugo opstala na jegovom licu da bi ona mogla da primeti nešto. "Momenta, samo, molim Vas," rekao je gospođi, a nju je lagano pomerio malo u stranu. "Dajte mi pet minuta, da završim razgovor sa ovom gospođom i odvešću vas do njega. U redu?" Klimnula je glavom. Kada je mogla da čeka toliko dugo, mogla je da pričeka još pet minuta. NIje se mnogo osvrtala da gleda predmete oko sebe. Bila je nestrpljiva, a uostalom ono što je nju zanimalo sigurno nije bilo među njima. Stari mesingani sat, okovan gvožđem...među ovakim predmetima...nikako.
Odlutala je u mislim i dalje stiskajući onaj papirić u dlanu. Bio je izgužvan, a sada i mokar, ali slova su se jasno videla. Nije mogla da razume oca kada joj je davao taj papirić pre nedelju dana, dok ga pratila u starački dom. Sat, kakav sat, zalagaonica, gde....? Zašto? On je samo ponavljao da uzme papir i da nađe sat. U tim mislima ju je prekinuo čovek. "Možemo sada da krenemo, " rekao joj je. Pomislila je kuda da krenemo....pa nije tako velika radna. Međutim, iznenadila se, kada ju je doveo do vrata iza pulta. Stepenice, koje su išle ka podrumu, predpostavlja je. Krenulu su dole. Iako je počela da oseća jezu, dok su silazili, nije se bojala. Samo je htela taj sat. Došli su do drugih vrata, Ova su bila još teža i starija. Čovek je pokucao i ušao unutra, nju pridržavajući za lakat. Prostorija je bila ogromna, ogromna biblioteka, ogormni radni sto, ogromne crvene plišane zavese, i ogromna fotelja u kojoj je sedeo starac i čitao knjigu. "Da?" rekao je, ali pogled nije dizao sa stranica knjige. Knjiga je bila stara, takođe, uspela je samo da pročita Erazmo Roterdamski...."Ova gospođica je htela da popriča sa vama oko zalagaonice," rekao je čovek i u trenurku se izgubio. Našla se u tišini sa tim starcem. Podigao je pogled i posmatrao ju je. Tišina. "Kažite.", rekao je mirno i staloženo, baš kao da je imao toliko godina koliko je imao. "Vidite, stvar je lične prirode, nekada ste ovde držali zalagaonicu i moj otac je ovde založio sat, običan sat, ne verujem da nešto..." "Mislite, ovaj sat," rekao je starac, pokazivajući drhtavom rukom ka zidu iznad stola. Na zidu je bio okačen mesingani sat. Šare po mesingu, rimski brojevi, skazaljke od gvožđa u obliku listova, a oko sata, venac..."Da..da..taj....." bila je zbunjena. "Ja sam zalagonicu odavno zatvorio, po taj sat niko nije došao, tako da je sada moj." "Ne, ne razumete....evo pogledajte imam i papir" Pružila mu je onaj papirić. Ime, prezime, datum 12.05.1975. Gledao je u taj papir, njoj se činilo godinama...i ćutao. "Mogu li da pitam, odakle vam papir?" "Moj otac mi je dao pre nedelju dana," odgovorila je, sada već umorno. "Otac?" "Da, moj otac...." Opet tišina. Nije ništa mogla da nasluti po njegom izrazu lica. Prošla je sva napetost i jeza i činilo joj se da polako odustaje...."Što gubim vreme ovde..sat kao sat, možda bi trebalo da odem, nemam nameru da se raspravljam sa..." "Onda je vaš," prekinuo ju je starac. "Molim?" "Vaš je. Samo treba da platite ovde navedenu sumu." Bila je zbunjena. Suma je bila minorna. "U redu," rekla je dok je vadila novčanik. Starac je prišao stolu polako i nekako uspeo da skine sat sa zida. I dalje miran i neprobojan kao stena pružio joj je sat, a ona njemu pare, sa očiglednim zaprepašćenjem. Dok je on stavljao pare u džep, svoje plave košulje, ona je gledala sat i pitala se što je toliko bitan taj sat. Očigledno nije radio. Pokazivao je da je 9 sati i 1 minut, ali ju je to malo zagolicalo i okrenula je sat. Tada je na poleđini sata spazila ugravirana slova i brojeve. "12.maj 1975.godine ,9 sati i 1 minut. Tada si rođena, a sada je možda vreme da uzmeš svoj život natrag i ako ovo čitaš, već ga držiš u svojim rukama. Stisnu polugu i počeće da kuca. Voli te tvoj tata." Suze su joj se slivale niz obraze, stisla je polugu, počelo je da kuca.....
|
|
|
9.6.2008 - 06:00 |
| Poslao/la Vrbares |
| a sada je vreme...ostadoh bez komentara draga moja,da uvek dođe to vreme ... |
| Permanent Link |
9.6.2008 - 08:20 |
| Poslao/la asterion |
| U životu ima mnogo takvih "vremena". Vrbares :) |
| Permanent Link |
9.6.2008 - 09:43 |
| Poslao/la sabahudin |
...a kad jednom počne da kuca, neverovatno je, al veruj mi na reč, kuca sve brže i brže, i – niko ga više niti zaustavi, niti popravi...
Sjajna priča, sjajan post! Bravo! |
| Permanent Link |
9.6.2008 - 16:18 |
| Poslao/la elfish |
Velika je odgovornost kada uzmeš svoj život u svoje ruke.
Nema izgovora. |
| Permanent Link |
9.6.2008 - 18:00 |
| Poslao/la yin |
zivot pocinje kada je u tvojim rukama.
pravi zivot tada pocinje.
do tog dana sve izgleda kao da vreme stoji.
tim vremenom promicu dragi ljudi.
a onda, pritisnes polugu i vreme ubrza...neki dragi ljudi su jos uvek tu ali sve im sve redje vidimo lica.
sve redje vidjamo i svoje lice.
medjutim, polugu ne vredi ponovo pritiskati.nece da zastane.
a bilo bi dobro da to uradi u 21:01..
bar na kratko.
da se covek posteno isplace.
onda neka nastavi da kuca.
jer to mu je manir.
|
| Permanent Link |
9.6.2008 - 21:13 |
| Poslao/la asterion |
@Joj, Portose hvala. I tvoj blog je super, ali bre nemam živaca da ga čitam :p :))))
@Eli, retko je moj/tvoj život u našim rukama.
@Yin...šta da ti kažem....to je to...to mu je manir... |
| Permanent Link |
9.6.2008 - 21:40 |
| Poslao/la Svetac |
"Pocelo je da kuca..."
Samo da pitam... u napred ili u nazad? |
| Permanent Link |
10.6.2008 - 01:48 |
| Poslao/la asterion |
@Svetac, pa ne znam ..:)
@Portose....konačno! :)))) (pročitao crnac, a??
@Jelena, :)))))))) |
| Permanent Link |
10.6.2008 - 01:53 |
| Poslao/la elfish |
Ne želim da prvi koraci budu toliko ozbiljni.
Ma kako bilo neprimereno, samo mi jedno pada na pamet... "share a smoke, make a joke"... forget false hopes and keep walking... |
| Permanent Link |
10.6.2008 - 02:09 |
| Poslao/la asterion |
| Keep walking....sećaš se tog teksta? |
| Permanent Link |
12.6.2008 - 02:11 |
| Poslao/la elfish |
To mi je sad neki trip, da ti sa "Ne" zakucam svaki post.
Pusti me, proći će me. |
| Permanent Link |
12.6.2008 - 11:02 |
| Poslao/la nndjbv |
blog ti je extra!!!!
poZz |
| Permanent Link |
12.6.2008 - 17:48 |
| Poslao/la asterion |
@Nenadjebivi,jebote hvala.
Izmenio asterion dana 15.6.2008 u 23:33 |
| Permanent Link |
15.6.2008 - 23:34 |
| Poslao/la asterion |
| @Elfish...slobodno se igraj, zakucavaj samo :)) Pa pogledaj koliki je teren :D |
| Permanent Link |
16.6.2008 - 00:24 |
| Poslao/la yin |
tik..tak..tik..tak..tik..tak..
dobra noc:) |
| Permanent Link |
11.7.2008 - 11:51 |
| Poslao/la Svemirko |
Priča je izuzetna...
Čestitam Ti!
U buduće Tvoj sam čitatelj!!!
Ćao! |
| Permanent Link |
11.7.2008 - 22:11 |
| Poslao/la asterion |
| Cao! Svemirko. Ok. : ) |
| Permanent Link |
|
O blogu
Somnabulizam....
« October 2008 »
| Mon | Tue | Wed | Thu | Fri | Sat | Sun | | | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Kategorije postova
• proza • poezija • mesecharenja • magnovenja • neshto izmedju
Blog Prijatelji
• lazarica • dakkalvar • elfish • pecinko • nurlisoul • Lady • yin • svetlana • kojak • Petar • ManuChao • AnaM • alister • ShArGaRePiCa • III • nenadjebiv • trivia • portos • Ansia • bejb • SRNA • Patetika • vojslav • pytagora • Svemirko • mazzapsycho • pepelinno • Tresnja • acavnk • SarahKay • zaratustra • miriam • stepski • whoreofbabylon • twopumpkins • Lazy • maryjane • Kaufman2007 • vrbares • gulanfer • malivoja • Ljubasta • SigmundFreud • jacques • NekoTvoj
Ostali linkovi
• Asterion, takodje. • Genije • Genije II • Opasno zanimljivo pisanje • rdr
Blog Hosting

|