Urlici u noći mi se prikradaju;
Kao magla.
Penju se sve više uz moja stopala,
a hladna koža mi čeka tvoje vrele
dodire.
Znam da si daleko, ali osećam tvoj dah
na ramenu.
Mesečina remeti vreme, i doziva me!
Nesigurnim korakom izlazim iz senke
i upijam bledu svetlost.
Pokorno puzeći poklanjam sebe Luni.
na ivici