
Ne znam ni kako sam ustala jutros, buduci da sam noc prespavala na rezance, jer se
“Mama, boli me zub…”
Desetog smo juna popravljali mlecnu cetvorku i stavili lekic koji je, nedugo potom, ispao, ostavivsi supljinu mu u zubu. Smirila sam ga, nahranila i ostavila u krevetu uz crtace i odjurila na posao.
Skoro mi pa neobicno da poslodavac ima razumevanja za takav slucaj, imajuci u vidu prethodnu firmu u kojoj sam radila. Izasla u jedan, u kola koja su me cekala i pravac
Skoro citav sat smo proveli u ordinaciji, doktorka, sestra i ja nemocne da ga ukrotimo i umirimo, koliko se bacakao i otimao. Dok ne dodje muski doktor, galamdzija i ocas posla sredi stvar. Gnoj su izvukli, zivac, po svemu sudeci, iscupli i stvar resena. Jos samo otok da splasne.
Tri put sam se preznojila; kako li je njemu bilo, mogu da pretpostavim. Povrh svega, doktoru je cak simpaticna bila predstava koju je izvodio, buduci da se koristio svim mogucim raspolozivim izgovorima za njegov uzrast, ne bi li sa stolice ustao i pobegao.

