8/3/2008 - DEDA STRIC
Kad već spomenuh Tatu, moram da kažem da je on vrlo dobar čovek, ugledan zanatlija, odličan domaćin, tih i miran, na svog oca a ja na njega. To je ta linija, ali u familiju postoji još jedna linija, tako da smo ko crno i belo ko , noć i dan.
Moj stric i tatin stric, nisu mirni i tihi. Za svog strica ne bih da traćim vreme i blog, ništa pametno ne bi ste čuli, a za dedu strica mogu samo da ispričam priču koju su mi pričali jer nisam bio u mogucnosti da ga upoznam, pošto je umro mlad jos početkom 2.sv rata od perforacije čira. Kažu za njega, da je u analima vojnomedicinske akademije stare Jugoslavije zabeležen kao osoba sa dotad zabeleženim najvećim kapacitetom pluća. I bio ga je glas da je mogao izjednom da pojede pečeno prase ili jagnje ili oba više se ne sećam tačno i da uz to popije pet, a nekada i deset litra vina. Kažu da nije bio neke naročite visine ali da je bio izuzetne širine. Grudi, leđa i šake su mu kažu bile nesrazmerno velike u odnosu na na obične ljude. E, šta je radio taj čovek, kako je kanalisao tu snagu ravnu divovima?
Najmanje u rad a najviše u njegovo, kako je on to formulisao, deljenje pravde, tuči,a ko je izvlačio deblji kraj možete da zamislite.
...
Evo te jedne jedine priče koju znam o njemu, koja je u neku ruku zanimljiva ali svakako ne i poučna. Kako se deda stric razuzdao jedno vreme, bilo je u to vreme puno razbijenih glava i zuba, pa narod nije više imao kud nego da se požali žandarmeriji.
Trojka od tri žandara na biciklama naoružani nekim puškama zaostalim iz prvog rata krenuše put našeg sela da uhapse dedu strica. Nađoše ga, gde drugo nego u kafani, i kada su mu rekli da su došli da ga vode u apsanu on ih svu trojicu dobro isprebija, ote im puške i natera da sednu za sto u ćošku a one puške na sred kafane postavi u kupu. Niko ništa ne sme da kaže, a deda kad god ko nov uđe u kafanu zove piće na račun žandarmerije. Posle sat dva najhrabriji žandar okuraži se da kaže da bi oni trebali polako da idu pošto im se završava smena pa ako bi ih on pustio.
- Idite, ko vas drži, ja ne branim.
-Fala, dovidjenja, pa za puške.
- Aaa, puške ne može, to sam ja zarobio.
-Kako će mo u stanicu bez pušaka, šta da kažemo.
-Mogu da vam ih prodam ako imate para da platite, pošto ste se ovde po kafano rasipali, ko god dođe, vi častite.
Skupiše žace još ono preostalih para na gomilu, otkupiše puške pa ajd peške kući pošto im seoska manguparija izbušila gume na biciklama. Nikada više nisu dolazili da apse dedu strica.
|
|
Pošalji komentar!
|
8/3/2008 - 10:09 |
| Poslao/la teča sa dunava |
| eh... moj čovek!:) |
| Permanent Link |
8/3/2008 - 10:33 |
| Poslao/la DjMilena |
Мени је занимљиво како људе обично фасцинирају ти "јаки" ликови, а у суштини нико их не би у својој кући :)
Али нема куће у којој не обитава макар једна "црна овца" :)) |
| Permanent Link |
8/3/2008 - 22:18 |
| Poslao/la anagama |
DjMilena, slažem se sa tobom. I ja ne volim siledžije ma kako zanimljivi bili.
Jedino što mogu da primetim je da su nekada ljudi bili svesniji sebe, svoje moći, svoje snage i svoje vere.
Danas, većina ćuti. Većina srlja u negativ, bez potrebe. A ništa posebno ne urade, ništa odvažno.
Ipak je deda-stric okreni-obrni pozitivan zato što ti srpski panduri od kada postoje do dan danas ne valjaju brate, lošeg su kova, slabo rade svoj posao.
Niti love kriminalce kako treba, niti su oni sami pozitivni, niti imaju srce.
Zato, ako ih je naučio pameti.
Kod nas bi iz korena trebalo promeniti sve. A to je sada nemoguće. U današnje vreme mito i korupcija ,te ljudi bez morala, časti i adekvatnog obrazovanja, slabe inteligencije i nekulture vladaju državom počevši od vrha pa do poslednjeg činovnika.
Zato, deda-stric je malo dete naspram njih, pravednik čistog srca koji ne ume drugačije.
Takva su onda vremena bila.
Zamisli kako danas surovo izgleda Dušanov zakonik!
A nekada je bio tako normalan. Čak su ga Evropljani prepisivali, po malo.
Koliko pre dve stotine godina krvna osveta je bila pravni čin.
Plašim se da će uskoro ovde u Srbiji sve eksplodirati od nepravde i da će narod sa genetskom predispozicijom uzeti Dušanov zakonik u svoje ruke, besan na nepravednu pravdu.
|
| Permanent Link |
|
O blogu
priče iz anagamine knjige " za sada bez dobrog naslova"
« November 2008 »
| Mon | Tue | Wed | Thu | Fri | Sat | Sun | | | 1 | 2 |
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Kategorije postova
Blog Prijatelji
• bejb • vaske972 • ShArGaRePiCa • drvo • webman • hogarsm • dusha • raban • rdr • olta • spes • skyseeker • BIBA • taksista • miriam • pytagora • OGNJENA • Slavica • portos • AlekSandraaaaa • Radeumetnik • DjMilena • malivoja • sabahudin • hope • misticna • sokrat • ekser • asterion
Ostali linkovi
• "za sada bez dobrog naslova" • književna akademija-moj izdavač • NIG keramika
Blog Hosting

|