10.3.2008 - MAGNETNA OLUJA
Pod bledom kožom, duboko, bolan grč indukujem.
Krećeš se hitrim, usijanim pokretom...
U oluji tvog magnetnog polja sam zatečen...
Zna kako da me ujede...
Taj baš zna da zapeče...
Tačku ključanja noći...
Tačku topljenja želja...
Spuštaš sve niže, niže, niže...
Kroz varljive, naizmenične snove,
na visokim magnetnim talasima, jašem...
Registrovan , o tvom pogledu ovisnik...
Nemiri jaki, osmehom su namirisani...
Na svim računima u minusu,
a pozitivnim polom privučen...
Ipak, shvatam, teško sam zaveden...
Matrica bespotrebne propasti...
Jednačina, sve poznate potpune ludosti...
Fiks ideja "težine" jednog sumanutog megafluksa...
MAGNETNA OLUJA, slepa ulica i ja...
Dobro je da me zemlja još drži...
Noge na njoj još koraka hoće...
Od neba digao sam ruke...
Čuva mi glavu bednu, šuplju ,
ovakvog, namagnetisanog me trpi...
I pazi da se sa betonskim mislima ne sudaram,
u sitno limljen kamen ne zaronim...
Tačku ključanja noći...
Tačku topljenja želja...
Spuštaš sve niže, niže, niže...
U OLUJI TVOG MAGNETNOG POLJA,
VEČERAS, SAM ZATEČEN...
|