|
-“A pitao sam se gde si se sakrila. Nije te bilo vishe od osam decenija , ipak sam te svakog jutra chekao. Znao sam da docicesh , da me zaboraviti necesh. Ali opet, Ova moja dusha prosta , tugovala je svakog povecherija kad bih shvatio da nisi doshla. Tvoja lepota je I dalje nezamenjiva , zivot u tvom pogledu nije utihnuo I ritam tvog srca I dalje pesmu andjela poje. Eh , shto li ti je tako dugo trebalo , voleo bih da si se ranije vratila . Ali nema veze sada si tu. Drago mi je da me vid I dalje sluzi , jer srce bi mi prepuklo kada ne bih mogao da vidim lepotu tvoju . Vidish li ono drvo pokraj kuce , onu japansku breskvu ? E to drvo zasadih tu nebili cvetalo I radjalo u tvoju chast . Ne bili te privukao da mi se vratish . Eh , sad znam da nisi doshla zbog slasti ploda drveta moga. Shto mi nekako I drago , jer znam da doshla si zbog mene. Tvoji dodiri su I dalje tako topli I opijaju poput rujna vina. Cutish ne prichash. I nemorash , bitno je da si tu. Sa tog drveta koje tako milo sada gledash , sa tim blazenim smeshkom na licu , e pa nisam ni jedan plod ubrao. Deca iz komshiluka se slade ovim raskoshnim i sochnim breskvama. A onaj potok shto izvire ispod plavog kamena , taj potok sam ja ovde doveo , da bi te svojom bistrinom dozvao. Mislio sam da cesh pozeleti da se ogledash u njegovoj svezini i zapojesh pesmu, istu onu pesmu koju si mi zapevala na dan mog rodjenja. Sanjao sam te nocima i chekao jutrima. Bolno kucashe srce moje svih ovih godina . Zivot je prolazio kraj mene , a ja sam chekao I chekao …. Chekao tebe , jedino savrshenstvo . Nisam mogao prihvatiti nishta shto manje je od tvoje velichanstvenosti . A na ovom svetu i ovom mom zivotu sve je tako mizerno naspram moci i lepote tvoje. Dobro je doshla si… A kuda si se denula , kuda si pobegla , shto ranije ne dodje…” -“Letela sam i snove tkala , srecu ljudima krala , sne u zoru na param parchad razbijala , svojom lepotom ochi oslepljivala, tugovala kada bi neko u sitnicama uzivao , sladila se pohlepi. Mazila druge poput tebe.Dochekivala ih na rodjenju , i ispracala na samrti . Pevala im pesmu nedostiznu i ljubila usnama vrelim .”
-“O chemu ti to zborish ludo moja.”
-“Ah , ma zaboravi . Nije to ono shto ja zelim raditi , ali tako mora biti. A tako sam se nadala da cesh ti znati ziveti , a ne samo u chekanju zivotariti. Sada je kasno , spremi se. Doshla sam da te vodim do tachke iz koje cesh se ponovo roditi. I molim te kada sledeci put na rodjenju moju pesmu chujesh i moje lepote svestan budesh , ti je iskoristi kao zrak snage , a onda grabi shto vishe mozesh , zivi zivot i oseti sve te predivne sitice koje ja nikada dostici necu. Zivi i srecan budi , jer samo cesh onda , kada ponovo po tebe dodjem , moci da josh jednom zadovoljan i srecan moju pesmu slushash.” -“Ne shvatam , ali nije ni bitno unutar mene sve je tako prazno. Ah , nema veze ti si tu.” Starac zatvori ochi I izdahnu. Ona pusti suzu I zapeva pesmu prelepu poput svitanja zore , punu nade poput radjanja novog zivota. -“Shvaticesh…”
By DreamyBanny
|
Nekad se pitam ne shvatimo li svi mi prekasno?!
Permanent Link