12.10.2008
...... i J a

 

 

 

Zašto si oklijevajući, stidljivo pokraj mene sjela

Dok sam te s čežnjom u oči zaljubljeno gledao ja?

Osjećajući strast u nama nisi se pomaknuti smjela

Uplašeno, drhteći što iznad nas čarobni mjesec sja!

 

Zašto si nježno spustila glavu na moje rame

Dok je moja duša strepila što ćeš učiniti dalje

Očekujući buru u srcima našim, neke nove drame

Koje nam nada i osjećaji svoje poruke šalje!

 

Zašto si svoje ruke savila oko mog struka

Dok je moja ljubav jačala sve više prema tebi

Pitajući se što će biti sa mnom ako tvoja ruka

Ode nekud dalje neželjeno privučena k sebi…

 

Zašto si svoje sočne usne  privukla na moje

Dok sam ja prihvaćao tvoje poljupce vrele

Osjećajući da nam se od tada sudbine kroje

Da su se u neminovnoj sreći napokon srele!

 

Zašto si iznenada samo nama na tome stala…

Dok sam ja mislio da tako će biti do našeg kraja

Grlih te nježno predosjećajući  zvijezda je pala…

Žalosno, sudbine su nam stale pred vratima raja!

 

Svemirko 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

posted by Svemirko28 at 16:55 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Posalji komentar
4.10.2008
J e d i n a P r a v d a

Što je po našem shvaćanju kraj?

Možda nešto što se na koncu vidi?

Nije li to ulazak u Pakao ili Raj?

Ili je rasplet koji se nekom svidi…

 

Zašto bi se kraj baš morao svidjeti

Ako se završiti po nekog loše mora?

Zašto bi se čovjek toga morao stidjeti

Što se život sastoji od gorkih kora?

 

Zašto netko za krajem jako žali?

Žarko bi još želio da nešto traje…

Jer mu uvijek što ima, još nešto fali

I na druge egoist nimalo ne haje!

 

Udovoljiti je znamo teško svakom

Netko bi lakše, dvaput radije dao…

Dok bi onaj koji je za nečim lakom

Ne samo uzeo već i od drugih krao!

 

Zato mislim da kraj mora biti svakom!

Tako se jedino pravda za sve  vrši…

Tko nema ništa, ima sve, tko je lakom

Da se život svima podjednako svrši!

 

Svemirko

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

posted by Svemirko28 at 16:25 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (8) | Posalji komentar
22.9.2008
J e s e n j e S l i č i c e

 

 

Jesenje sličice

Tumarao je  kroz park izgubljen, sav zanesen

Ugleda iznenađen  ispred sebe uvenuli list žut…

Vjetar piri,  skupio se, dolazi polako jesen!

Okrenuo se i vidio da je zameo njegov put!

 

Drhteći, podignuo je glavu, što se to zbiva?

Ne bi  trebalo biti tako, još je jesen rana…

Sirotan neki, proklinje klimu da je ona kriva

No, spasit će ga od hladnoće, otkinuta grana!

 

Vidio je pokraj sebe dvoje zaljubljenih, stoje…

Prepiru se oko nečeg, al' se ipak strasno grle!

Stežu jedno drugo, ljubomorni, rastanka se boje,

Uvjeravaju žučno da nešto brže ka sreći hrle…

 

Opazio je svoju voljenu uplakanu, malo dalje

Išla je skrušeno, tužna, pogledom punim nade…

Stani ljubavi! Sudbina te naša, meni sada šalje,

Budimo jedno! Vrijeme nepovratno sreću krade!

 

Svemirko

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

posted by Svemirko28 at 20:15 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (12) | Posalji komentar
16.9.2008
M a d e m o a s e l l e C h a n t e l l e

 

 

Mademoiselle Chantelle

 

Madmazel Šatal¸ pojavljuješ se obično niotkuda…

No, znaj! Ja sam te ovih dana u snovima vidio!

Prekrasni, otmjeni, tvoj nježni lik nalazio se svuda

I odmah se mnogima, pa i meni Pjesniku svidio!

 

Viđena kako graciozno ideš ka obalama Sene

Nasmiješena, ljupka, tako gracioznog hoda…

Pogledi na te, žamor svih uzrasta i poneke žene

Širili su glasine o tebi do nebeskog svoda!

 

Kažu da si bila na Bijaricu i bezbrižno plivala

Zanosnog osmjeha, smiješeći se naokolo svima…

Rijeka pohvala, zavisti u tvom pravcu se slivala

Zahvalno si vraćala  poljupce, meni i njima!

 

Mnogi su te sreli za posjete dvorcima na Loari…

Pričajući o tebi poznato, stvarajući legende nove!

O tome  govore slikari, pjesnici i njihovi memoari

Slikajući tvoj prkosni izraz, opijevajući  tvoje snove!

 

Ovjekovječili su te na Jelisejskim Poljanama…

Kako se šetaš proplancima zabrinuta i zamišljena!

Mnogi su mislili da si tužna, a šalila s nama…

No, ti si zaista bila jadna, nesretna i usamljena!

 

Vidjeli su te u dvorcu Skarlet kako divno pjevaš…

Zanosno držanje,  ležernost, ples, poznato je svima

Mnogi uživaju dok strasno očima uokolo sijevaš

Čarobne note tvoje govore o ljudskim snovima!

 

U mislima sam te na obroncima Dordonje sreo

U ulozi Boginje koja je vladala ovim krajem…

Potrčao sam ti u zagrljaj i uputio poljubac vreo

Čineći puste krajolike, tvojim i mojim rajem!

 

Svemirko

 

 

posted by Svemirko28 at 09:50 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (6) | Posalji komentar
8.9.2008
S m i j e m L i . . .

 

 

Smijem li…

Smijem li ispjevati pjesmu koju nitko ispjevao nije

Onu koja govorio tebi i meni i uljepšava nas?

Što sve izražava srcem i tajne života našeg krije

Te traži neko neznano mjesto za duševni spas!

 

Smijem li pjevati o nadi koja izlaz  za nas traži…

U sreći, zadovoljstvu i životu razvratnom i lakom?

Nešto samo iznimno, posebno što za druge ne važi

A onda pogledati u lice od stida pojedincu svakom!

 

Smijem li pjevati o osjećajima  o tvojim i našim

Kako će nam u životu jedinima, biti mnogo bolje

A da druge ljude teškim preprekama plašim…

Kako je naš život kratak, težak, pravo bojno polje?!

 

Smijem li opjevati neke naše sadašnje i buduće snove

Kako se lako bez davanja i odricanja dolazi do sreće…

Bez borbe tebe  prepustiti, tražeći neke ljubavi nove?

To se draga moja, nikada ni slučajno, dogoditi neće!

 

Svemirko

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

posted by Svemirko28 at 18:45 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Posalji komentar
2.9.2008
P u t n i k

 

 

Zvijezdo neznana!

Posrćem…

Bolni dlanovi

I krvava stopala…

Ne daju mi igleda!

Ostvarenje želja I  čežnje

Moža su mi ipak....

Napokon...

Na dohvat ruke!

 

Ja idem kroz vrijeme…

A prepreke

Su nepremostive…

Tebam tvoju pomoć!

Ne mogu dosegnuti Snove…

A Osjećaji su mi presahnul!i

Zkasnit ću

Na sastanak s Dragom!

Ima li…

Imam li mjesto...

Pod Suncem?!

 

Putniče!

Onkraj Svijeta

Nalazi se Nada!

Ili mnogo bliže…

Ako si Optimista…

 

Svemirko

 

posted by Svemirko28 at 17:55 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (10) | Posalji komentar
22.8.2008
J u t r o i T e b i

 

 

Jutro i tebi simpatijo moja plava!

Ne znam što radiš i o čemu snivaš…

Zbunjuje me tvoja pametna glava

Pogled čarobni koji od mene skrivaš!

 

Znaj ponekad i ja pomislim na tebe

I na tvoju nestašnu kosu plavu

Da te imam stalno pokraj sebe

Uz tvoju, moju zaljubljenu glavu!

 

Jutro i tebi moja simpatijo plava

Dobro  je i slatko misliti na snove

Zelene poljane gdje mirisna trava

Daje nadu  za trenutke nove!

 

Možda je i bolje da ovako bude

Jer si ti pjesnikov nedosanjani dan

Neka se drugom bolji snovi nude…

I ostvari davno naš zamišljeni  san!

 

Svemirko 

 

posted by Svemirko28 at 23:45 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (12) | Posalji komentar
12.8.2008
T o S m o M i . . .

 

 

Tko na ovom svijetu podnosi samoću

I hoda bez nade, snova, danju i noću?

Tko podnosi da bude žalostan, bijedan

I osjeća kao napušten nesretnik jedan?

 

Tko podnosi da nema bar svojeg druga

I tumara bezumno kao jednosmjerna pruga?

Tko podnosi da nema dragih prijatelja…

I bude praznog duha i bez pustih želja?

 

Tko podnosi da ga zaposjedne jad i tuga

I da mu put do cilja neprestano vijuga?

Tko podnosi da zbog banalne prepreke plače

I na svaku zapovijed kao sužanj skače?

 

Tko podnosi da ga umjesto uma, noge nose

I nada, snovi, osjećaji da mu se uvijek kose?

Taj nema nikakve šanse napustiti zlo na vrijeme

I skinuti sa sebe prošlost kao teško breme!

 

Svemirko  12. 08. 2008.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

posted by Svemirko28 at 18:32 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (4) | Posalji komentar
25.7.2008
P r k o s

 

 

Ne volim kad sam jadna i sama!

Ni kada ponoćni gradski sat kuca…

Ni kada je oko nas pusta tama!

Ni kada zora nova jutrnja puca…

 

A ja se  šunjam  poput lopova…

Koji dovodi sa sobom svoju tugu…

Umjesto veselja i lijepih snova…

Kad moramo sami provesti noć dugu!

 

Ne volim kada se  čežnja kradom  meni

Privuče u krevet samački djevojački moj

Između nade i snova pojavi tvoj bol sneni

I srce zavapi tužno: Još sam dragi tvoj?

 

Ni kada se čežnje između nas postavi

Nepremostivo poput kakvog visokog  zida

Da se sutra opet tu drsko nepozvana pojavi

Ni kada nada moje rane na duši vida!

 

Opirem se pustom osjećaju da me nosi!

Moja nepokorivost i inat boljem se nada

Jer znam da moje Ja svemu  tome prkosi…

Uvijek vjerujem! Naša sreća dolazi sada!

 

Svemirko